Muzika

 

Limeni duvački instrumenti

Limeni duvački instrumenti su napravljeni od mesinganog lima i zato imaju takav naziv. Zajedničko još za ovu grupu je i to što imaju ventile kojima se snižava ton. Ventili po svojoj unutrašnjoj građi mogu biti pregradnog ili klipnog tipa.

 

Horna

 

Horna spada u grupu limenih duvačkih instrumenata. Sastavljena je od dugačke cevi, koja je izuvijana. Na početku cevi je nausnik (deo na kom svirač stavlja usne), a na njenom kraju je levak koji je veoma proširen. Pored glavne cevi, horna ima i splet dopunskih cevi na kojima su postavljeni ventili pregradnog tipa. Dopunske cevi su različite dužine, samim tim se i njihovo sniženje razlikuje.

Tonski raspon kod horne je od 1H do f2, a ponekad čak i do b2. Srednji zvučni registar mu je najkvalitetnijeg zvuka, (od f do c2). U ovom registru horna raspolaže potpunim dinamičkim i zvučnim karakteristikama.

Notni zapis horne vrši se u dva ključa u violinskom i u bas ključu.


Horna nije virtuozan instrument, zbog svoje veličine, kao i zbog same tehničke prirode ovog instrumenta. Njoj leže više mirniji melodijski tokovi u sporijem ritmu, kao i lovačke melodije u bržem i pokretljivijem ritmu.

Sastavljena je od više cevi koje su različite dužine, svira se levom rukom i to samo srednjim prstima, a desnom se pridržava instrument i po potrebi se šaka uvlači u završni levak horne. Ukoliko je to potrebno da bi prigušilo zvuk, stoji krstić (+) iznad samog mesta na notnom zapisu. Kružić (o) označava ponovno otvaranje zvuka posle takvog postupka, odn. prestanak prigušenja. Prigušenje se još može izvesti i sordinom. I ona se stavlja u završni levak horne. Sordina može biti izrađena od drveta, plastike, kartona, a retko od metala. Sordina ima funkciju da priguši zvuk horne, ali i da promeni njenu boju. Da bi svirač znao da je potrebna upotreba sordine, na notnom zapisu stoji con sordino (sa sordinom) i senza sordino (bez sordine). Ponekad je i potrebno da se levak horne podigne u vis da bi se istakla njena jačina zvuka. U omiljene efekte spada i često menjanje jačine zvuka fp (prvo forte zatimo dmah piano).

Primer:
Rihard Vagner - Holanđanin lutalica
Petar Iljič Čajkovski - IV simfonija f moll I stav

Istorijat:

Horna je jako star muzički instrument po svom poreklu. Naš predak još u praistoriji je otkrio da može dobiti zvuk ako uduvava vazduh u šuplja tela, kućicu od puževa, razne rogove i dr. Ali to je sve bilo na animalnom nivou za mamljenje životinja prilikom lova i kultnih obreda.
Primena horne u muzičke svrhe počinje tek u XVII veku. To je bila prirodna horna, tako da je njena upotrebljivost bila prilično skučena. Tadašnja horna je imala glavnu cev (koja je predstavljala današnju glavnu cev), a u nju su se umetali lukovi različite veličine (predstavljaju današnje dopunske cevi). Ventilni mehanizam se javio tek početkom XIX veka.

Horna je pretežno orkestarki instrument. Takođe ona ima i solističke deonice prilikom orkestarskog izvođenja. Ali solističko koncertna uloga joj je jako mala, zbog svog ograničenog virtuoziteta.