Muzika


Duvački instrumenti

Priredila: Milena D.


Oboa

Kao i prethodni inastrumenti i oboa pripada drveno - duvačkim instrumentima i pravi se od ebonita ili abonosa.

Ona ima dvostruki trščani jezičak , kojeg čine dve tanke, veoma uske trščane pločice. One su okrenute jedna drugoj i vezane oko svog donjeg kraja.
Oboa je sastavljena od trščanog jezička, metalne cevi, glavne cevi instrumenta podeljene na tri dela, kao i mnoštva klapni.

Jezičak ulazi u metalnu cev, koja se nastavlja na početni deo cevi instrumenta, pored kojeg postoje još središnji deo i završni deo levkastog oblika.

Većina rupica se pokriva klapnama, izuzev šest, koje prekrivaju prsti.

Tonski raspon oboe je od h do f3,a poneke i do a3, najlepša boja srednjeg registra  kod oboe je od d1- b2.

Notni zapis se vrši u violinskom ključu.

Za razliku od flaute i klarineta, oboa je manje virtuozan instrument. Ali je veoma precizna i izrazita zahvaljujući svojoj oštrini zvuka.
Intonacija joj je veoma čista pa se čitav orkestar štimuje po njenom kamertonu (a1). Koristi se,kao solo instrument, u orkestrima, kao i u kamernim sastavima.
Za obou su komponovali Fridrih Hendl, Jozef Hajdn, Volfgang Amadeus Mocart, Rihard Štraus, Johanes Brams..
.

Istorijat:
Oboa potiče od istočnjačkih instrumenata, koji su od VIII veka preko Španije dospeli u sve ostale evropske zemlje. Do XVI veka postojalo je šest osnovnih tipova različitih veličina. Postojale su dve visoke varijante instrumenta mali šalmaj i diskant šalmaj, koje su nazivane "visoko drvo" (o boa). 

Primer:
IV simfonija, f - moll, II stav (Petar Iljič Čajkovski)
Violinski koncert , D - dur, početak II stava (Johanes Brams)
Bolero - (Moris Ravel)



Prethodna stranica