Tokom duge i burne prošlosti srpskog naroda, manastiri i crkve
nisu bili samo mesta opkuljanja vernika i širenja i očuvanja naše
vere. Vekovima, u manastirima se razvijala i negovala srpska kultura.
Brojni su i manastiri u kojima su postojale, tada prve i jedine,
škole u Srbiji. U manastriru Mileševa radila je jedna od najstarijih
srpskih škola, a izuzetno je bila važna i mileševska štamparija.
Manastir Mileševu osnovao je, negde s početka XIII veka, kralj
Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Manastir Mileševa se nalazi u neposrednoj blizini srednjovekovnog
puta, koji je povezivao primorske oblasti sa središnjim delovima
države i išao dalje na istok. Ostaci ovoga puta prekrivenog kaldrmom,
kojim su prošli nebrojeni karavani trgovaca i putnika, sačuvani
su i do danas. Ime Mileševa, manastir je dobio po reci Mileševki
koja se kod Prijepolja uliva u Lim.
Sveti Sava iz Mileševa
Sveti
Sava i Sveti Simeon
(originalna freska je nekompletna, desna polovina Sv. Simeona
ne postoji ali je kompjuterskom obradom dodata, tako da bi ovo
mogao biti njen mogući izgled)
Sveti
Sava je bio simbol Mileševe - njega su Srbi poštovali i verovali
u njegovu moć isceljivanja. O Svetom Savi, onivaču srpske crkve,
svecu, zaštitniku i čudotvorcu, nastala su mnoga književna dela
i brojna narodna predanja koja su se prenosila u sve krajeve naseljene
Srbima.
Puna tri i po veka, od 1237. do 1594.godine, manastir Mileševa
je bio grobnica Svetog Save. Turci su smatrali da će uništenjem
njegovih moštiju najoštrije kazniti Srbe i tako zaustaviti narodnu
pobunu. Tako je Mileševu iznenada zadesila nesreća. Krajem XVI
veka Turci su iz Mileševe odneli njenu najveću svetinju - mošti
Svetog Save i spalili ih na Vračarevom brdu u Beogradu.
Međutim, ni posle toga, delo Svetog Save nije zaboravljeno. On
i danas važi za najvećeg Srpskog prosvetitelja.
Slikarstvo
manastira Mileševa
Iako
su umetnička dela mileševskog slikarstva znatno oštećena višestrukim
razaranjima u vreme turske vlasti, upravo je zidno slikarstvo
proslavilo Mileševu. Zidne slike u pravoslavnim crkvama i manastririma
nazivaju se freskama. Smatra se da mileševske freske po svojoj
lepoti spadaju među prave dragulje srpske i evropske umetnosti
srednjeg veka. Po svojoj umetničkoj vrednosti, najviše se izdvajaju
freske sa portretima prvih kraljeva dinastije Nemanjić - Stefana
Prvovenčanog, kralja Radoslava i kralja Vladislava. U Mileševi
su i freske sa likovima Svetog Simeona i Svetog Save.
Slikari koji su svojim delima ukrasili Mileševu bili su Grci,
školovani u Carigradu, Nikeji ili Solunu. U Mileševi su neke
freske slikane, a neke rađene kao mozaici (mozaik je slika sastavljena
od raznobojnih komadića kamena koji su približno iste veličine
i oblika).
Beli
anđeo na Hristovom grobu
Jedna od najlepših fresaka u Mileševi je slika Belog anđela na
Hristovom grobu. Nastala je još u XIII veku, ali je tokom XVI
veka preko nje, naslikana neka druga freska. Kada je, tokom XX
veka, počela obnova Mileševe, oštećena freska iz XVI veka je uklonjena,
a ispod nje, posle mnogo vekova, ponovo se ukazao prelepi Beli
anđeo.