Za trkačke i dreserske predstave izgrađeni su veliki cirkusi, na primer Cirkus Maksimus u Rimu, koji je mogao da primi oko 250.000 gledalaca. Arena ovog cirkusa bila je približno 12 puta veća od arene Koloseuma. Cirkus Maksimus po svom izgledu najviše podseća na današnje hipodrome.

Rimljani su izmislili amfiteatre; to su “kružni teatri”, i predstavljaju ogromnu scenu oko koje je smešten veliki broj gledalaca. Amfitetatri su, u stvari, sportske arene u kojima gledaoci treba da vide, ali ne moraju da čuju, one koji nastupaju, pa su to stoga vrlo velike građevine. Ispod poda arene nalazile su se prostorije za smeštaj izvođača, boraca, životinja itd. Životinje su odatle u posebnim kavezima podizane do arene.
Koloseum u Rimu je najpoznatiji i najveći amfiteatar; u njega je moglo da uđe oko 50.000 gledalaca. Postojalo je 76 ulaza u Koloseum, što je omogućavalo da gledaoci brzo ulaze ili izlaze: za pet minuta svih 50.000 gledalaca moglo je da napusti ovo zdanje.

Da biste lakše razumeli kako su ove građevine bile fantastičan graditeljski poduhvat za to vreme, reći ću vam da stadion Crvene zvezde u Beogradu, poznata “Marakana”, danas može da primi “samo” 50.000 ljudi, baš kao Koloseum u Rimu. Inače, po svom izgledu, Koloseum podseća na današnji stadion.