VERONAUKA

Vrbica

pripremila: (Milena D.)

 

Uoči praznika Cveti, dakle na Lazarevu subotu, kod nas se osvećuju grančice vrbe i dele narodu. Tu osvećenu vrbu narod nosi kući i ostavlja pored slavske ikone i kandila. Litija oko hrama, u kojoj ima mnogo dece sa grančicama vrbe u rukama, prenosi nas u onaj radosni dan kada su se deca pokazala kao najbolji vernici Hristovi. On je njihov Pastir - i zato deca, kao Hristovi jaganjci, nose o vratu malo zvonce.
Hristov veličanstveni ulazak u Jerusalim i pozdrav dece upućen Njemu - odjekuje i po našim ulicama oko hramova naših.
Prema sačuvanoj tradiciji, u Jerusalimskoj pravoslavnoj crkvi se i danas vrši liturgija koja podseća na svečani ulazak Hristov. To izgleda ovako: Patrijarh, praćen narodom peva "Slava na visini Bogu", penje se na Eleonsku goru sve do Vitanije, gde se vrši blagosiljanje maslina. Zatim patrijarh deli pobožnoj pratnji grančice i cveće. Iz Vitanije se ide prvo na mesta koja su bila svedoci Vaznesenja Hristovog. Za vreme hoda narod oduševljeno peva: "Osana na visinama, blagosloven je koji ide u imeGospodnje". Prolazi se kroz Getsimaniju. Ide se na Golgotu i tu se ostavljaju grančice, pa se ide u hram Vaskrsenja. Obred se završava gde je i počeo.
Jerusalimski običaj nošenja grančica u litiji i čin osvećenja grančica raširio se po celom hrišćanskom pravoslavnom svetu, pa smo i mi, kao čuvari predanja, prihvatili ovaj običaj i proslavljamo ove događaje nošenjem grančica vrbe. Otuda i naziv ovoga praznika Vrbica.

Vrbica je promenljiv praznik i prati najveći hrišćanski praznik Uskrs.

Tekst je preuzet sa web sajta: saintnicholas-hamilton

 

Prethodna stranica