Uoči
praznika Cveti, dakle na Lazarevu subotu, kod nas se osvećuju grančice
vrbe i dele narodu. Tu osvećenu vrbu narod nosi kući i ostavlja pored
slavske ikone i kandila. Litija oko hrama, u kojoj ima mnogo dece
sa grančicama vrbe u rukama, prenosi nas u onaj radosni dan kada su
se deca pokazala kao najbolji vernici Hristovi. On je njihov Pastir
- i zato deca, kao Hristovi jaganjci, nose o vratu malo zvonce.
Hristov veličanstveni ulazak u Jerusalim i pozdrav dece upućen Njemu
- odjekuje i po našim ulicama oko hramova naših.
Prema sačuvanoj tradiciji, u Jerusalimskoj pravoslavnoj crkvi se i
danas vrši liturgija koja podseća na svečani ulazak Hristov. To izgleda
ovako: Patrijarh, praćen narodom peva "Slava na visini Bogu",
penje se na Eleonsku goru sve do Vitanije, gde se vrši blagosiljanje
maslina. Zatim patrijarh deli pobožnoj pratnji grančice i cveće. Iz
Vitanije se ide prvo na mesta koja su bila svedoci Vaznesenja Hristovog.
Za vreme hoda narod oduševljeno peva: "Osana na visinama, blagosloven
je koji ide u imeGospodnje". Prolazi se kroz Getsimaniju. Ide
se na Golgotu i tu se ostavljaju grančice, pa se ide u hram Vaskrsenja.
Obred se završava gde je i počeo.
Jerusalimski običaj nošenja grančica u litiji i čin osvećenja grančica
raširio se po celom hrišćanskom pravoslavnom svetu, pa smo i mi, kao
čuvari predanja, prihvatili ovaj običaj i proslavljamo ove događaje
nošenjem grančica vrbe. Otuda i naziv ovoga praznika Vrbica.
Vrbica
je promenljiv praznik i prati najveći hrišćanski praznik Uskrs.
Tekst je preuzet sa web sajta: saintnicholas-hamilton