KRATKE PRIČE

 

Pastir i zmija

Jednom davno živeo visoko u planini mladi pastir. Čuvao je stoku po ceo dan sam na pustim livadama, a jedina zabava mu je bila njegova svirala. Kada bi padala kiša, sakrio bi se u obližnju veliku pećinu. Jednom je tako od dosade tumarao po pećini i ugledao klupko zmija. Hteo je da zamahne štapom i sve ih poubija, ali se sažali i pomisli:

"I to su živa stvorenja. Nikog ne diraju, pa neću ni ja njih."

Sledećeg dana dok se odmarao u hladovini hrasta, začu iza leđa siktanje zmije. Uplaši se i skoči, a jedna velika šarena zmija sjajnih očiju uspravi se u travi i reče:

"Ne boj se mladiću, spasao si mi život u pećini i ja sam došla da ti kažem da ću odsad biti tvoj čuvar i zaštitnik u nevolji. Kad god ti zatrebam, samo se oglasi sviralom tri puta i ja ću ti doći u pomoć." To reče i brzo nestade u travi.

Pastir je stajao ukočen od straha, ali se brzo pribra i shvati da to nije bila obična zmija.

Jednog letnjeg dana natušti se nebo, počne strašna grmljavina, a sa neba sunu kiša užarenog kamenja. Pastir pobeže u pećinu, ali tamo odjednom sve zahukta, uskovitla se i pojavi se troglava aždaja. "Ja sam poslala vatrenu kišu!", riknu jedna glava. "A ja grmljavinu!", viknu druga. "A ja ću požderati i tebe i tvoje stado!", zaurla treća.

Pastir, sav pretrnuo od straha, dograbi sviralu i dunu u nju tri puta. Iznenada zasija neka svetlost, pojavi se njegova zmija zaštitnica, baci se na aždaju i ubije je, pa se sve stiša i smrači. Pastir htede da zahvali zmiji, ali nje nije bilo.

Jednog jutra pastir primeti na obližnjem proplanku prelepu devojku duge plave kose kako se češlja. Kada joj se približio, ona mu reče: "Ti mene ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam. Pošten si i dobar mladić. Uzmi me za ženu, a ja ću te služiti i biti ti verna."

Pastir se obradova, pruži joj ruku i ona ustade. Iza njenih leđa, na travi, ostade da leži zmijska košuljica.