![]() |
|||||
![]() |
|||||
![]() |
|||||
Legenda
o Svetome Savi
|
Sveti
Sava, mačka i rijeka Sava |
Sveti
Savo otišao je od kuće još kao dijete. Ostavivši oca i mater, krijući
ode u Svetu Goru i tu se pokaluđeri. Do nekoliko godina čuje da
mu je otac umro. Savo pomisli u sebi: "Vidi, šta bi; - otac
mi umrije, a nije mi ostavio blagoslova". Lijepo se smisli
da ode do svoje braće i porodice, da se vidi sa svima i da se pomoli
Bogu na očevom grobu. Tako i uradi. Obiđe braću i pokloni se očevu
grobu. Oprostivši se s braćom, krenu u svijet da malo putuje u žalosti.
Tako putujući, jedno veče, dođe na konak u neku pustinju i tu zateče
još nekih musafira, među kojima je bio i Sveti Jovan. Sveti Savo
upita domaćina: "Može li se prenoćiti?" Domaćin mu odgovori:
"Može duhovniče, ja!" Sveti Savo sjedne umoran i poče
razgovor o svemu i svačem. Mada je Sveti Savo poznao Svetog Jovana,
ipak se ne kaza ko je, ni odakle je. Domaćin spremi večeru. Ustanu,
pomole se Bogu i večeraju. Poslije večere, domaćin unese u kuću
onoliko sanduka, koliko je imao musafira i pokaza svakom gdje će
koji spavati. Sveti Savo upita domaćina: "A, jer domaćine ne
prostireš slamu? Bolje je!"Domaćin
mu odgovori: "Ama, duhovniče, ne znaš koliko ovdje ima nekakve
sitne živine, pa kad unoća hoće da izjedu čovjeka". Sveti Savo
nasmija se i reče: "Znam šta je, to su miševi". Tako musafiri
legoše u one sanduke, a Sveti Savo osta sjedeći. Kad bi neko doba
noći, navališe miševi pa gmižu sa sviju strana. Sveti Savo pomoli
se Bogu, skide rukavicu s ruke, baci je, a od nje se stvori mačka.
Skide i drugu pa baci, dok se od nje stvori i druga mačka, pa obe
navališe na miše. Udri, hvataj i davi, pa sve zabacuju na jednu
kamaru. Tako do zore mnoge pohvataju i podave. Kad ustade domaćin
i musafiri, imaju šta i vidjeti! Začudiše se kad čuše da Sveti Savo
nije nikako spavao već čitavu noć sjedio. Još više se začudiše kad
vidješe one dvije nepoznate zvjerke i kad čuše da su one podavile
svu onu veliku gomilu miševa. S toga upita Sveti Jovan Svetog Savu:
"Duhovniče, kakve su ono zvjerke?" "Mačke",
odgovori Sveti Savo. "Pa otkud one ovdje?" "Stvorio
ih Bog, od mojih rukavica", veli Sveti Savo." Pa zar su
one podavile onu živinu?" "Jesu", veli, "one
će svu tu živinu za neko vrijeme koje pohvatati, koje rasplašiti,
tako, da će se rijetko koja moći vidjeti!". Sveti Jovan pomilova
mačke blagosiljajući ih: "Da ste od Boga blagoslovene, i u
svakoj kućici od koristi!" Pošto svanu i sunce ogranu, Sveti
Savo se oprosti sa musafirima, zahvali domaćinu i krenu dalje. Sveti
Jovan, razgovarajući poslije sa musafirima i domaćinom, reče, da
onaj što je noćio nije niko drugi do Sveti Sava, pošto je njemu
dao Bog da može velika čudesa stvarati po zemlji. Kad to ču domaćin,
zamoli Svetog Jovana, za koga je mislio da je kaluđer, da ide s
njim i da vrate Svetog Savu, pa da ga barem ugosti kao što valja.
Sveti Jovan posluša domaćina i pohitaju da stignu Svetog Savu. Sveti
Savo, kao svetac, znao je da ovi idu za njim i šta hoće, ali se
nije mogao vraćati. Opet žao mu ih bješe ucvijeliti, pa smisli i
pomoli se Bogu, da se kud god on prođe provali duboka rijeka i da
teče za njim da ga tako ona dvojica ne mognu stići. Tako Sveti Savo,
moleći se Bogu, prekrsti se i manu svojom štakom, a voda odmah pojuri,
i to beše prava rijeka. Kad to viđeše Sveti Jovan i domaćin još
se više začudiše. Stanu i pomole se Bogu, a Sveti Jovan reče: "Savo,
Savo, blago tebi i tvojoj duši! Ti si veliki kod Boga, kad čudesa
stvaraš na zemlji! Dao Bog i ovaj se tvoj put zvao tvojim imenom."
Tako se duž cijelog Savina puta stvori rijeka koja se nazva Sava. |