Otac posla sina Iku

Brati šljiva u šljiviku,

Sin ne htede šljive brati,

A kući se ne povrati.

Otac posla svoje pseto

Da ujede lenog sina.

Pseto Iku ne hte ujest,

Ika šljive ne hte brati,

A kući se ne povrati.

Otac posla štap iz ruke

Da istuče pusto pseto.

Štap ne htede pseto tući,

Pseto ne hte Iku ujest,

Ika ne hte šljive brati,

A kući se ne povrati.

Otac posla oganj živi

Da sagori štap neslušni.

Oganj ne hte štap sagoret,

Štap ne htede pseto tući,

Pseto ne hte Iku ujest,

Ika ne hte šljive brati,

A doma se ne povrati.

Otac posla vodu hladnu

Da ugasi oganj živi.

Boda ne hte oganj gasit,

Oganj ne hte štap zapalit,

Štap ne hte pseto tući,

Pseto ne hte Iku ujest,

Ika ne hte šljive brati,

A kući se ne povrati.

Sad se otac i sam diže,

Pa u šljivak brzo stiže.

Voda odmah oganj gasi,

Oganj odmah štap zapali,

Štap isuče pusto pseto,

Pas ujede lenog Iku,

Ika poče šljive brati,

A posle se kući vrati.

 

(Jovan Jovanović - Zmaj)