PESME
|
SNEŠKO BELIĆ Kad je ono neki dan Opet počo sneg da pada, Skupila se deca čila Oko neka rada; Za čas tili Napravili Čoveka od snega... Gle'te ga, gle'te ga!
"Hajde, Stevo," Kosta nudi, "Hajde ti mu kum sad budi!" A Steva se samo smeško, Nadeno mu ime: Sneško, I prezime drugi dao, Te se Sneško Belić zvao. Stajao je braca-Sneško Uz tarabu baštovana, Stajao je, blesao je Nekoliko dana.
Jutros sinu sunce jače, A naš Sneško kanda plače, Ili plače il' se znoji, Ali čvrsto već ne stoji. Sneško Belić zabrinu se, A deca mu rugaju se. Ispustio svoga štapa, I evo se već rastapa.
"Sneško, Sneško,"deca gude, "Brojiš li se ti u ljude? Sneško, Sneško, nuto jada, Kad si čovek, kam' ti rada?" Sneško šapće ko da bunca: "Ja se bojim jarkog sunca." "Ko se jarkog sunca boji, Taj ne treba ni da stoji." Gurnuše ga, a on pade, Pa
se i raspade!
|
|