ROMAN

 

Međunarodni begunac

I deo

Nastavnik Milun, u novom sivom odelu, dočekuje učenike šestog razreda. Pored njega je Ivana koja slavi dvanaesti rodjendan. Pravilo je da svako donese ponešto od hrane ili sok. Do sada su se više puta sastajali, tako da se tačno zna ko šta donosi, zato što je utvrđeno koju vrstu kolača ili torti čija majka najbolje pravi. Ivana je na poklon, od celog razreda, dobila knjigu stihova Miroslava Antića. Na prvoj stranici su se potpisali svi učenici. Odmah po uručenju poklona začula se muzika sa školskog gramofona.

Igranku, kao i uvek, otvaraju nastavnik Milun i njegova žena Vera, lekar u seoskom domu zdravlja. Milun je iz obližnjeg sela, a Vera je živela u velikom gradu, ali joj ni malo nije smetalo da dodje, sa Milunom, u Borivojevo selo. Posle prvih taktova muzike i ostali počinju da igraju. Na sportskom terenu mogu se videti najrazličitiji plesni parovi. Uroš i Ostoja plešu zajedno tako što prave nezgrapne korake. Dejan po pravilu igra sam, u nekom samo njemu poznatom ritmu, koji nema ničeg zajedno sa muzikom. Stanko stoji pored stola, gde su poređani kolači i torta i ne namerava da se odmakne dok ih sve ne proba. Neki stoje po strani i posmatraju igrače. Sonja i Vladan, Marina i Ivan plešu kao najbolji plesni parovi, koji se pripremaju za međunarodno takmičenje.

Borivoje stoji naslonjen na stativu i posmatra u pravcu, iz kojeg treba da se pojavi Nevena. Ne zadugo, na igralištu za tenis, pojavila se smeđokosa devojčica. Izvinila se Ivani što kasni, a zatim je krenula prema Borivoju.
-Nisi videla novu Dejanovu muzičko - scensku tačku.
-Mogu samo da pretpostavim kako je sve to izgledalo... Morala sam da pomognem mojima, oko pripreme slavlja za bratovljevu svadbu. Tata hoće i vas da pozove, ali ti početkom septembra nisi tu.
-Hoćemo li da igramo? Ja baš nisam neki igrač.
-Ni ja. Lepše je da stojimo ovde i da posmatramo ostale.
-Što ste se vas dvoje odvojili. – Doktorka Vera ih oboje zagrli i privuče sebi. – Borivoje, ovi tvoji se pripremaju za fudbal. Milun je otišao da se presvuče. Šta kažeš Nevena, biće interesantna utakmica?
-Idem i ja da se pripremim.
-Doktorka Vera da li ste i vi želeli, kada ste bili u mojim godinama, da preskočite pojedine delove života, kako bi odrasli i počeli sami da odlučujete?
-Toliko puta Nevena, da ne možeš ni da zamisliš. Videćeš kada odrasteš, da je taj period, koji sada hoćeš da preskočiš, ustvari najlepši u životu.
Kada su dečaci i nastavnik Milun istrčali na školski teren, nastala je užasna vriska. Najglasnija je doktorka Vera, koja ume jako da zviždi, kao najbolji čobani.


Utakmica ima nepredvidive delove. Niko nije posebno ni dobar ni loš fudbaler. Svi se odlično zabavljaju, osim Dejana, koji brani na onom delu terena, prema Gvozdenovoj livadi, koja je dosta strma. Više od deset puta je morao da ide po loptu, koja bi se otkotrljala sve do potoka.

-Narode, vreme je da se razilazimo. Poželjno je da svi stignu do kuće pre mraka. Vi iz zaseoka, koji ste najdalje, ja vas vozim, a svi ostali put pod noge. – Zadovoljan nastavnik Milun vodi računa da i kraj druženja protekne onako kako je i započeo. – Dakle, pravo kući! Vas dvoje, nemojte opet da se držite za ruke. Može samo kada mi stariji ne gledamo. I ne zaboravite, sledeći susret je u naredni petak, kada pravimo oproštajno za naše drugare.

- kraj prvog dela -

Autor: Goran Despotović