Hoće vodeničar u vojsku

Jednome vrlo bogatu trgovcu dođe red da ide na vojsku, on se spremi što se ljevše može, obuče na se stojeće haljine, pripaše svijetlo oružje i odjene svoga hata vrlo lijepo pa pođe na vojsku. Idući putem naiđe pored jedne vodenice u kojoj bijaše vodeničar, koji imađaše četiri išla kamena, i bijaše vrlo bogat, a vodeničar kako ga opazi, otrči pred vodenicu. Trgovac mu reče: "Pomozi Bog", a vodeničar odgovori: "Bog ti pomogao!" pa reče: "A kud Bog da gazda?" a ovaj mu odgovori: "Hoću, brate, u ime Boga na vojsku." E veli, moj brate, reče vodeničar: "Lako ti je ići na vojsku; da ja imam takoga konja, tako oružje i take haljine, i ja bih išao." Kad ovo, moj brate, ču trgovac, a on reče vodeničaru: "E dobro, brate, ako samo hoćeš, a ti hajde, evo ti i oružje i konj i moje haljine, a ja ću čuvati, vodenicu dok se ti vratiš." Seljak kad ovo čuje, odmah svuče sa sebe vodeničarske haljine, te na trgovca, a trgovačke haljine na sebe, oružje pripaše i konja uzjaše, pa ode na vojsku, a trgovac u vodenicu pa umjesi opornicu i popreće u vatru pa čeka, dok se ispeče, te ruča i osta čuvati vodenicu. Kad seljak dođe na vojsku, odmah se pobiju, i nekako u prvi mah nadvlada neprijatelj, a ovaj počne bjegati. Videći jedan neprijateljski vojnik da ovaj bjega, naturi se za njim te ovđe te onđe da ga posiječe, dok ga stigne pa ne pogodi po vratu, već mu odsiječe sabljom temenjaču i ugleda mu se mozak. Kad ovo vidi drugi vojnik a on poviče: "Ojoj! eno u onoga se vidi, brate, mozak." A ovaj mu nesretni odgovori; "Nije ovo, brate, mozak nego g... a – da je ovo mozak, on bi čuvao svoju vodenicu, ono, brate, mozga gdje ostade u vodenicu."