Seljani kupuju pamet

Sastanu se jedan dan na obično mjesto starješine i glavar od jednoga mjesta koji je na moru školj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne može biti mudar kao što u druga mjesta ima mudrijeh ljudi. "Znate li, braćo" reče jedan ponajmudriji "do česa je to? Sve bez puste pameti, nego ajdemo skupiti pedeset talijera pa da pošljemo u Mletke trojicu od nas da kupe, jer su Mlečići, čuo sam, najmudriji i da toliko pameti imaju, da i prodavati mogu pa i cijene." Svi na to pristanu, te skupe rečene novce i oprave trojicu, te u Mletke. Kad tamo dođu, počnu pripitivati đe bi je kupili i po što oka. Tako se namjere na nekakva majstora hitra u rugi i podsmijehu, koji im reče: "Ja ću vam prodati ne oku no litru, a dvije neka mi ostanu za te aspre." Oni pristanu, a on od nekuda dobavi jednoga miša, te živa zatvori u jednoj škatuljici, i reče im: "Evo vam pamet ovđe, nego odmah bježite doma, i ne otvorajte, priđe no doma dođete." Seljani se vrate veseli u isti brod, s kojim su i došli, pa kad dođu blizu svojega mjesta, reče jedan od njih: "Vaistinu nije pravo da pamet podijelimo svakome jednako, nego uzmimo mi trojica polovicu a polovica neka svemu selu." Ostala dvojica pristanu odmah na to, pa kad otvore škatuljicu, a miš kao miš pobjegne te se negđe u brod zavuče. Sad seljaci načnu kukati i lelekati a jedan odgovori: "Što vam je? evo je u brodu, nigđe nije pobjegla." Kad dođu, dočekaju ih braća željno i radosno, no kad čuju zli glas, ozlovolje se, pa se najposlije dogovore te brod izvuku na suho i stanu ga redom čuvati sve po jedan od sela, pa kad gođ bi što šćeli da komu mudro otpišu ili odgovore, vazda bi u brod otišli, da najpriđe pameti napune.