Antički svet

 

Prometejev poduhvat

priredila: Sanja Jović

 

Okovani Prometej, umetnička predstava

Prometejev poduhvat, nama poznat iz grčke mitologije, postao je simbol neprestane borbe protiv sile i nepravde. Prometej, što u prevodu znači "promišljen", bio je sin jednog od Titana, prvobitnih grčkih božanstava, i nimfe. Njegov brat je bio džinovski Atlant koji je vladao tajanstvenim potonulim kontinentom Atlantidom, i danas zanimljivim za avanturiste i naučnike. U borbi Zevsovog oca Krona zajedno sa Titanima, a protiv olimpijskih bogova koje je predvodio Zevs, Atlant je stao na stranu svojih predaka. Pošto je Zevs odneo pobedu, osudio ga je da zauvek podupire nebesa svojim plećima.

Međutim, Prometej je bio mudriji od svog brata. On je predvideo ishod ove borbe i stao na stranu pobednika. Pošto je pomogao pri rađanju Atine, boginje mudrosti, ona ga je naučila raznim veštinama: astronomiji, arhitekturi, matematici, medicini, metalurgiji, koje je on prenosio čoveku - svojoj tvorevini. Jer, prema jednom grčkom predanju, upravo je Prometej od gline i vode stvorio smrtne ljude kojima je Atina udahnula život. Kao njihov tvorac, zaštitnik i dobročinitelj, nastavio je da ih usavršava, podučavajući ih svemu onom čemu je njega učila mudra boginja. Međutim, to je izazvalo Zevsov gnev, jer je shvatio da se na ovaj način snaga i sposobnost ljudi stalno uvećavaju.

Naljutivši se jednom prilikom na Prometeja koji ga je lukavstvom nasamario, a potom mu se i podsmevao iza leđa, Zevs je odlučio da ga kazni time što je ljudima oduzeo preko potrebnu vatru. Ali mudri Prometej se nije pomirio sa ovom odlukom. Sporednim ulazom je dospeo na Olimp, zapalio je baklju o usijane sunčeve kočije i razbio je na nekoliko ugaraka koje je sakrio. Potom se iskrao sa Olimpa i ljudima odneo vatru. Zevsa je ovaj postupak toliko razljutio da je odlučio da kazni i vinovnika krađe i sve smrtnike. I dok je ljudima poslao prelepu Pandoru sa kovčegom punim zala i nesreća, Prometeja je okovao za stub na Kavkazu gde mu je orlušina celog dana kidala telo. Bolu nije bilo kraja, jer bi se tokom noći njegovo telo obnavljalo. Ovaj mit postao je inspiracija mnogim umetnicima koji su stvorili brojna značajna literarna i muzička dela.