Kurilska
ostrva se nalaze između poluostrva Kamčatke na severu i japanskog
ostrva Hokaido ("Severna zemlja") na jugu. Dužina
ovog arhipelaga koji odvaja Ohotsko more od Tihog okeana iznosi
1200 km, a sačinjavaju ga 32 vulkanska ostrva ukupne površine
15 600 kvadratnih kilometara.
Na
njima živi oko 30 000 ljudi naroda Aina (potomci najstarijeg
stanovništva Japana), ruskih doseljenika, ribara i znatan
broj pripadnika oružanih snaga Rusije. najveća ostrva idući
od severa ka jugu su Paramušir ("Prostrano ostrvo"),
Urup ("Losos") koje je nastalo spajanjem padina
i podnožja 25 vulkana, Iturup ("Meduza") i Kunašir
("Crno ostrvo") koje je udaljeno od japanskog ostrva
Hokaido 22 km.
Oko
40 km jugoistočno od ostrva Kunašir nalazi se arhipelag Male
kurilske grede dužine 90 km sa najvećim ostrvom Šikotan ("Krupnije
ostrvo"). Većina ostrva je planinska sa pretežnim nadmorskim
visinama od 500 m do 1000 m (najveća je na vulkanu Alaid na
ostrvu Atlasova, 2339 m).
|
|
Na
Kurilskim ostrvima ima 160 vulkana, od kojih 38 aktivnih,
iz čijih kratera izbijaju vodena para i drugi gasovi, koji
se kondenzuju u vazduhu obrazujući oblake, a povremeno,
pri vulkanskim erupcijama, iz kratera se izbacuju oblaci
dima i vulkanskog pepela do velikih visina. Po ovim pojavama
ostrva su dobila zajednički naziv Kurilska - na jeziku Aina,
koji su dali nazive svim ostrvima, kuri znači oblak, dim,
a na ruskom kurit znači "pušiti se". Japanci ih
nazivaju Čišima - "Hiljadu ostrva".
Po
mirovnom ugovoru iz San Franciska 1951. godine Japan se
odrekao svih prava na Kurilska ostrva ( i južni deo ostrva
Sahalin). Danas ekonomski jak Japan traži natrag od Rusije
sva ostrva južno od Paramušira, ali Rusija to odbija zbog
njihovog velikog strateškog značaja za ovu državu.
|