ZANIMLJIVOSTI

PRIRODA

 

Pametan (kao) magarac

(piše: Dragan Musulin)

 


Magarica i njen potomak

Prema ukorenjenoj ljudskoj predstavi magarac je glupa životinja koju svi iskorišćavaju i koja služi za podsmeh i porugu. U običnom govoru magarac je sinonim za glup, čemu su dosta kumovale i basne u kojima je za njega rezervisana uloga glupaka. U jednom vicu ponosna mama magarica kaže ponosnom tati magarcu da je njihov mali napredan za svoje godine. Kako znaš - pita otac magarac a majka magarica odgovara - već je tri puta gluplji od tebe!

Međutim, činjenice govore da magarci spadaju u najpametnije kopitare. Na primer, oni dlakama na bradi probaju da li je kroz žičanu ogradu puštena struja. Na opasno mesto stupiće tek kada gospodar pređe preko njega. Magarac, koliko god bio žedan, nikad neće piti nečistu vodu. Pametno, zar ne?

Domaći magarac je životinja iz roda konja (Equus), koja pripada vrsti Asinus (Equus asinus). . Ljudi su domaće magarce dobili pripitomljavanjem afričkog divljeg magarca i to dosta pre pripitomljavanja konja. Bili su odomaćeni u Egiptu još 4000 godina pre naše ere a ubrzo nakon toga i u Mesopotamiji. Magarci su bili prve životinje koje je čovek koristio za nošenje tereta a kasnije i vuču. Njihovo meso i mleko koristi se za ljudsku ishranu.U Srednjem veku koža magaraca bila je materijal za izradu pergamenta (koža obrađena posebnom tehnikom i pripremljena za pisanje i slikanje).

Magarci mogu biti visoki do 1,65 metara i teški do 400 kilograma. Hrane se travom, senom, slamom i žitaricama. Imaju sivosmeđu dlaku, a na leđima tamnu uzdužnu prugu i dugi i kitnjasti rep. Raspoloženje iskazuje različitim položajem svojih dugih ušiju. Ispuštaju zvuke koji se nazivaju njakanje. Žive oko 40 godina.

Magarci se u Bibliji pominju na čak 173 mesta. Prema Bibliji ako bi neko stekao mnogo magaraca, to je bio znak velikog blagostanja. U Grčkoj postoji Magareće ostrvo. Magarac je naziv i za jednu popularnu dečiju igru kartama. Odgajivači ovaca i koza u Teksasu u SAD koriste magarce kao čuvare stada tih životinja. U banatskom selu Sakule tradicionalno se održavaju svakog marta "Čobanski dani" čija je glavna atrakcija - trka magaraca.

Poznati američki glumac Edi Marfi je izjavio „dosta sam bio magarac“, objašnjavajući da više neće pozajmljivati glas simpatičnom magarcu u serijalu animiranih filmova "Šrek".

Život sa ljudima neminovno je doveo do brojnih primera magarca u frazeologiji i različitim nazivima: „pristaje kao magarcu sedlo“, „tvrdoglav kao magarac“, „naviknuti se kao magarac na batine“, „magareće uši“, „magareći kašalj“, „magareća klupa“ , „Buridanov magarac“...

Rimski pisac iz drugog veka naše ere Apulej napisao je satirično-fantastični roman „Metamorfoze ili Zlatni magarac“. To je priča o mladiću beskrajne radoznalosti koji se igrom slučaja pretvara u magarca. Obličje magarca omogućilo mu je da bolje spozna život i ljude. Nakon niza peripetija ponovo postaje čovek.

Roman za decu Branka Ćopića „Magareće godine“ treba da pročita svako dete. U romanu za decu „Hajduci“ Branislava Nušića pojavljuje se i magarac kao učesnik u hajdučkim događajima.U našoj književnosti u poznate romane ubraja se i „Heroj na magarcu“ Miodraga Bulatovića. Brojna su mišljenja da je možda najljepši roman u kojem se pojavljuje magarac „Sivac i ja“ španskog nobelovca Huana Ramona Himeneza.

U zoološkom vrtu "Mara lend" u gradu Gazi uginule su dve zebre a ratne prilike u tom delu sveta nisu dozvolile da vrt uveze nove iz Afrike. Da bi privukao posetioce i posebno radoznalu decu u svoj vrt vlasnik je angažovao profesionalnog slikara koji je farbom za kosu obojio magarce tako da izgledaju kao zebre. Deca su oduševljeno prihvatila ove zebraste magarce, što pokazuje i fotografija na kojoj se vidi kako ih jašu.

 


Zebrasti magarci u Zoo vrtu u Gazi