"Šta
su Karlovci? – Dunav, planina, vinogradi, skup trošnih i čudnih
kuća, veseo, lak, bezbrižan život sa mnogo pića, pesme, igre,
pola selo, pola varoš, na čijoj pijaci danas raste trava?"
Ovako je o Sremskim Karlovcima početkom ovog veka pisao varoški
lekar dr Laza Popović, a njegov savremenik, književnik i pripovedač
Veljko Petrović nazva ih Sionom srpskog pravoslavlja. I danas
ovo pitoreskno mesto, smešteno na obroncima Fruške gore i obali
Dunava, ima svoje sinonime, koji su uglavnom nastali kao posledica
njegove bogate i interesantne prošlosti. A ona je, čini se, ovde
ostavila dubokog traga kao malo gde. U koji god deo grada da zakoračite
nailazite na vekovne ostatke još dovoljno neistražene i neispitane
istorije. Iz bilo kojeg pravca da se dolazi, Novog Sada ili Beograda,
prvo sa čime se putnik suoči je prelepa arhitektura. Stara monumentalna
zdanja krase Karlovce još od početka ovog veka. Od tada, ona su
njihov prepoznatljiv imidž, zbog kojeg ovamo mnogi svraćaju. Međutim,
Karlovci su mnogo više od spomeničke kulture. Kao da su sudbinski
predodređeni da postanu svedok svih najvažnijih dešavanja kroz
srpsku istoriju. Sve što se dogodilo na balkanskoj vetrometini
dotaklo je, neposredno ili posredno, i njih. Stoga su oni danas
čuvar ne samo uspomena o kojima vredi pisati, nego i mnogih tajni,
zbog kojih su vrata prošlosti istraživačima neprestano otvorena.