Žan
Batist Furije, veliki matematičar i fizičar, jedan od članova
Napoleonove naučne komisije za istraživanje Egipta, našao
se 1801. godine u inspekciji jedne srednje škole u Grenoblu
gde je upoznao neobičnog jedanaestogodišnjaka. Naime, Furije
se upustio u razgovor sa sitnim dečakom bolešljivog izgleda
i istočnjačkih crta lica koje su mu donele, među drugovima,
nadimak Egipćanin. Na svoje čuđenje, veliki naučnik je otkrio
da ovaj jedanaestogodišnjak tečno govori latinski i grčki
i da namerava da savlada hebrejski. Kada je ovog natprosečnog
mališana upoznao sa svojom bogatom zbirkom sakupljenih artefakata
iz Egipta, videvši papirus ispisan hijeroglifima, dečak je
upitao da li je neko pročitao šta tu piše. Pošto je usledio
negativan odgovor, samouvereno je dodao: "Ja ću to jednom
da odgonetnem". I zaista, dvadesetak godina kasnije,
to je i učinio. Ovaj bolešljivi dočak postao je kasnije čuven
i proslavljeni naučnik Žan Fransoa Šampolion.
Žan
Fransoa Šampolion (1790-1832)
Sa
samo trinaest godina Šampolion je svoje poliglotsko znanje
upotpunio savlađivanjem arapskog, sirijskog, haldejskog, koptskog,
starokineskog jezika i sanskrita. Kada je završio srednju
školu, namera mu je bila da upiše neki od pariskih liceja.
Napisao je konkursni rad koji je potpuno zaprepastio profesore.
Mladi kandidat im se predstavio ozbiljnom naučnom studijom
"Egipat pod vladavinom faraona", punom nepoznatih
činjenica i smelih istorijskih teza potkrepljenih izvodima
iz grčkih, latinskih i hebrejskih tekstova. Profesori su odlučili
da ga prime u svoj kolegijum i mladom Šampolionu su ponudili
mesto nastavnika. A on se od iznenađenja - onesvestio. Ipak,
nije prihvatio ovaj laskavi predlog i krenuo je na dalje usavršavanje
u Pariz. Vrhunac njegovih snova i cilj koji je sebi postavio
bio je dešifrovanje egipatskog pisma. Smatrao je da će ovu
svoju zamisao ostvariti samo ako u potpunosti upozna drevne
jezike, kulturu, psihologiju i mentalitet ljudi sa Istoka.
I u tu svrhu je i svoj dnevnik vodio na koptskom jeziku koji
je bio najkasnija i konačna razvojna faza staroegipatskog
jezika.
Šampolion
je započeo svoja istraživanja od koptskih artefakata
|
U
Parizu, Šampolion je živeo u siromaštvu, izdržavao se od male
sume novca koju mu je slao brat, a dane je provodio u biblioteci
nagnut nad gomilom knjiga. Sa devetnaest godina, 1809., vratio
se u svoj rodni grad Grenobl i na tamošnjem univerzitetu preuzeo
katedru za istoriju. Uporedo je nastavio da proučava hijeroglife
sledivši sopstveni naučni put potpuno nezavisan od onog kojim
su išli dotadašnji proučavaoci Herodot, Strabon, Diodor, Harapolon.
On je raskinuo sa ukorenjenim tvrđenjem da su hijeroglifi
piktografsko, odnosno slikovno pismo u kome svaki znak izražava
celu reč, tj. predmet ili apstraktan pojam.
Izvadak
iz Šampolionovih beležaka tokom istraživačke ekspedicije u
Egiptu
Šampolion
je krenuo od suprotne pretpostavke - da je u pitanju fonetsko
pismo, tj. da znak označava jedan slog ili glas. Svoju tezu
je potvrdio upoređujući pojedinačne egipatske znakove sa odgovarajućim
grčkim slovima. Ova poređenja su mu pomogla da pročita neke
od hijeroglifa kao i da dođe do novog pravila u egipatskom
pismu po kome su za izražavanje iste fonetske vrednosti korišćeni
različiti znakovi. U nekim slučajevima znakove je posmatrao
kao rebuse koje je odgonetao.
Šampolionova
beleška iz koje se vidi da je egipatsko pismo zapravo fonetsko,
a ne piktografsko
Zahvaljujući
svom otkriću, Šampolion je postao priznat naučni autoritet
u Francuskoj. To mu je donelo sredstva za organizovanje ekspedicije
u Egipat u kojoj je proveo dve godine obilazeći drevne ruševine.
Utemeljio je egipatsku zbirku u Luvru. Umire 1832. godine
u Parizu od potpune iscrpljenosti organizma izazvane nadljudskim
umnim radom.
|