ISTORIJA

 

Šampolionov san

priredila: Sanja Jović

 

Žan Batist Furije, veliki matematičar i fizičar, jedan od članova Napoleonove naučne komisije za istraživanje Egipta, našao se 1801. godine u inspekciji jedne srednje škole u Grenoblu gde je upoznao neobičnog jedanaestogodišnjaka. Naime, Furije se upustio u razgovor sa sitnim dečakom bolešljivog izgleda i istočnjačkih crta lica koje su mu donele, među drugovima, nadimak Egipćanin. Na svoje čuđenje, veliki naučnik je otkrio da ovaj jedanaestogodišnjak tečno govori latinski i grčki i da namerava da savlada hebrejski. Kada je ovog natprosečnog mališana upoznao sa svojom bogatom zbirkom sakupljenih artefakata iz Egipta, videvši papirus ispisan hijeroglifima, dečak je upitao da li je neko pročitao šta tu piše. Pošto je usledio negativan odgovor, samouvereno je dodao: "Ja ću to jednom da odgonetnem". I zaista, dvadesetak godina kasnije, to je i učinio. Ovaj bolešljivi dočak postao je kasnije čuven i proslavljeni naučnik Žan Fransoa Šampolion.

Žan Fransoa Šampolion (1790-1832)

Sa samo trinaest godina Šampolion je svoje poliglotsko znanje upotpunio savlađivanjem arapskog, sirijskog, haldejskog, koptskog, starokineskog jezika i sanskrita. Kada je završio srednju školu, namera mu je bila da upiše neki od pariskih liceja. Napisao je konkursni rad koji je potpuno zaprepastio profesore. Mladi kandidat im se predstavio ozbiljnom naučnom studijom "Egipat pod vladavinom faraona", punom nepoznatih činjenica i smelih istorijskih teza potkrepljenih izvodima iz grčkih, latinskih i hebrejskih tekstova. Profesori su odlučili da ga prime u svoj kolegijum i mladom Šampolionu su ponudili mesto nastavnika. A on se od iznenađenja - onesvestio. Ipak, nije prihvatio ovaj laskavi predlog i krenuo je na dalje usavršavanje u Pariz. Vrhunac njegovih snova i cilj koji je sebi postavio bio je dešifrovanje egipatskog pisma. Smatrao je da će ovu svoju zamisao ostvariti samo ako u potpunosti upozna drevne jezike, kulturu, psihologiju i mentalitet ljudi sa Istoka. I u tu svrhu je i svoj dnevnik vodio na koptskom jeziku koji je bio najkasnija i konačna razvojna faza staroegipatskog jezika.

Šampolion je započeo svoja istraživanja od koptskih artefakata

U Parizu, Šampolion je živeo u siromaštvu, izdržavao se od male sume novca koju mu je slao brat, a dane je provodio u biblioteci nagnut nad gomilom knjiga. Sa devetnaest godina, 1809., vratio se u svoj rodni grad Grenobl i na tamošnjem univerzitetu preuzeo katedru za istoriju. Uporedo je nastavio da proučava hijeroglife sledivši sopstveni naučni put potpuno nezavisan od onog kojim su išli dotadašnji proučavaoci Herodot, Strabon, Diodor, Harapolon. On je raskinuo sa ukorenjenim tvrđenjem da su hijeroglifi piktografsko, odnosno slikovno pismo u kome svaki znak izražava celu reč, tj. predmet ili apstraktan pojam.

Izvadak iz Šampolionovih beležaka tokom istraživačke ekspedicije u Egiptu

Šampolion je krenuo od suprotne pretpostavke - da je u pitanju fonetsko pismo, tj. da znak označava jedan slog ili glas. Svoju tezu je potvrdio upoređujući pojedinačne egipatske znakove sa odgovarajućim grčkim slovima. Ova poređenja su mu pomogla da pročita neke od hijeroglifa kao i da dođe do novog pravila u egipatskom pismu po kome su za izražavanje iste fonetske vrednosti korišćeni različiti znakovi. U nekim slučajevima znakove je posmatrao kao rebuse koje je odgonetao.

Šampolionova beleška iz koje se vidi da je egipatsko pismo zapravo fonetsko, a ne piktografsko

Zahvaljujući svom otkriću, Šampolion je postao priznat naučni autoritet u Francuskoj. To mu je donelo sredstva za organizovanje ekspedicije u Egipat u kojoj je proveo dve godine obilazeći drevne ruševine. Utemeljio je egipatsku zbirku u Luvru. Umire 1832. godine u Parizu od potpune iscrpljenosti organizma izazvane nadljudskim umnim radom.