Manastirska crkva je posvećena prazniku Vaznesenja Hristovog.
Nema pouzdanih podataka o vremenu osnivanja manastira. Prvi put
se pominje u turskim dokumentima 1566-67, kada je imao malu jednobrodnu
crkvu, za koju se pretpostavlja da je bila sagrađena pod uticajem
tradicionalne arhitekture. U Austro-Turskim ratovima, manastir
je oštećen i napušten. Posle Velike seobe Srba, manastir su obnovili
izbegli kaluđeri manastira Rače, između 1697-99. Isti monasi su
1708. sagradili privremenu crkvu od drveta.
Današnja manastirska crkva je izgrađena 1732. i 1734, a trospratni
zvonik uz zapadnu fasadu crkve sagrađen je 1762. Manastirski konaci,
koji su građeni između 1728. i 1771, okružuju crkvu sa južne i
zapadne strane. Manastirski kompleks je potpuno obnovljen 1893,
a manje izmene izvedene su 1921. Ikonostas u manastirskoj crkvi
slikali su Dimitrije Bačević, Janko Halkozović i
Teodor Kračun, u šestoj i sedmoj deceniji 18. veka. U neposrednoj
blizini manastira, istovremeno kad i crkva, sazidana je stara
kapela. Nova, današnja kapela sagrađena je 1905. prema projektu
Vladimira Nikolića. U drugom svetskom ratu, manastir je
opustošen, ali su građevine ostale neoštećene.