Ivan Crnojević je dve godine nakon podizanja dvora, 1484. godine
dovršio na Cipuru
svoju čuvenu
zadužbinu - Crnojevića manastir u koji je preseljena mitropolija
sa Vranjine Zetske. Godine 1692. manastir su do temelja razrušili
turski osvajači (skadarski paša Sulejman Busatlija) i o njegovom
tadašnjem izgledu postoje dva dokumenta: Gravire iz cetinjskog
Oktoiha i jedan plan mletackog inženjera Barbieria. Po
rekonstrukciji, manastirski kompleks je zauzimao površinu od 1400
m2. Bio je opkoljen rovovima ispunjenim vodom i
odbrambenim zidom sa 62 puškarnice. Unutar zidina su se prostirali
konaci, manja crkva Sv. Petra, i velika bazilika Sv. Bogorodice,
koja je bila okružena tremom sa 18 stubova.
Manastir je obnovio rodonačelnik loze Petrovića – Vladika Danilo
na drugom lokalitetu – mestu dvora Crnojevića. Osim dela
materijala sa starog manastira, preneta je i ploča sa državnim
grbom Crnojevića. Nakon obnavljanja, u toku XVIII veka nekoliko
puta je bio rušen i spaljivan. Kompleks Manastira je u stvari grad
– tvrđava u malom. Početkom XVIII veka podignuta je crkva, ćelije,
trpezarija i kula-zvonik. Više puta adaptiran i dograđivan,
sadašnji izgled kompaktnog jezgra dobija od 1925.-1927.godine.
Jezgro čini crkva Rođenja Bogorodice, jednobrodna građevina
skromnih dimenzija. U njoj je smešten kivot Sv. Petra Cetinjskog
po kome je manastir dobio ime. U manastirskom kompleksu se nalazi
i njegova ćelija isposnica. Južno od crkve su dvospratni konaci sa
arkadnim vencima. Do njih je u tzv. Njegoševom konaku smeštena
riznica manastira, po bogatstvu jedna od najvažnijih institucija
te vrste u Crnoj Gori. U samom dvorištu se nalazi rekonstruisano
gumno, koje je Njegoša inspirisalo kao mesto događanja mnogih
scena u Gorskom vijencu.