ZANIMLJIVOSTI

 

NAŠA KULTURNA BAŠTINA

- MANASTIRI -

(priredio: Predrag Grozdanić)


Visoki Dečani

Manastir Visoki Dečani

Manastir je posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem - Spasovdanu. Manastir Visoki Dečani nalazi se u jednoj udolini pored rečice Bistrice, ispod planinskog masiva Prokletije. Izgradnja crkve Hrista Pantokratora (Svedržitelja) počela je 1327. godine ktitorstvom srpskog kralja Stefana Uroša Trećeg Dečanskog. Glavni majstor bio je fra Vita iz Kotora, a radove je nadgledao arhiepiskop Danilo Drugi koji se trudio o "sazdanju i utvrđenju" crkve skupivši "veliko mnoštvo umetničkih i veštih majstora". Kralj Stefan Dečanski izdao je još 1330. godine ktitorsku povelju kojom je bogato obdario svoju zadužbinu. Posle smrti kralja Stefana, njegovo delo nastavio je njegov sin Stefan Uroš Četvrti Dušan i okončao gradnju Dečana 1335. godine. U vreme turskog robovanja ova carska lavra je opstala, ali u vrlo teškim okolnostima.

U vreme obnove Pećke patrijaršije, u drugoj polovini 16. veka, nastaju bolja vremena. U to vreme, pa i kroz ceo 17. vek, manastirska riznica, biblioteka i ostala manastirska zdanja su obogaćena vrednim dragocenostima. Posebno je značajan rad manastirske skriptorije gde su prepisivane bogoslužbene i bogoslovske knjige. U vreme Velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem, manastir su opljačkali Turci. Ponovo su nastala teška vremena za manastir Dečane i njegovo bratstvo koje se tih godina jedva održalo.

Knez Miloš podiže 1836. godine jedan konak, a knez Aleksandar 1849. godine poklanja ćivot za mošti svetog kralja Stefana Dečanskog. Tokom 19. veka obnovljena su manastirska zdanja.
Dečanska crkva Hrista Pantokratora spada među najveće građevine srednjovekovne Srbije.

Crkva manastira Dečana građena je od mermernih kvadara u dve boje. Po svojoj graditeljskoj složenosti crkva predstavlja skladno prožimanje elemenata zapadnog - romanike i gotike, i istočnog - vizantijskog stila sa već postojećim tradicijama srpske umetnosti.

Slikanje dečanskog hrama trajalo je od završetka gradnje 1335. pa sve do 1350. godine i radilo je nekoliko grupa najboljih slikara Dušanovog carstva. Po broju likova i scena, kao i ukupnoj oslikanoj povrsini, dečanske freske prednjače u srpskom slikarstvu srednjeg veka.