Manastir je posvećen
Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem - Spasovdanu. Manastir
Visoki Dečani nalazi se u jednoj udolini
pored rečice Bistrice, ispod planinskog masiva
Prokletije. Izgradnja crkve Hrista Pantokratora (Svedržitelja)
počela je 1327. godine ktitorstvom srpskog kralja Stefana Uroša
Trećeg Dečanskog.
Glavni majstor bio je fra Vita iz Kotora, a radove je nadgledao
arhiepiskop Danilo Drugi koji se trudio o "sazdanju i utvrđenju"
crkve skupivši "veliko mnoštvo
umetničkih i veštih
majstora". Kralj Stefan Dečanski izdao
je još 1330. godine ktitorsku povelju kojom
je bogato obdario svoju zadužbinu. Posle
smrti kralja Stefana, njegovo delo nastavio je njegov sin Stefan
Uroš Četvrti Dušan
i okončao gradnju Dečana
1335. godine. U vreme turskog robovanja ova carska lavra je opstala,
ali u vrlo teškim okolnostima.
U vreme obnove Pećke patrijaršije,
u drugoj polovini 16. veka, nastaju bolja vremena. U to vreme, pa
i kroz ceo 17. vek, manastirska riznica, biblioteka i ostala
manastirska zdanja su obogaćena vrednim
dragocenostima. Posebno je značajan rad
manastirske skriptorije gde su prepisivane bogoslužbene
i bogoslovske knjige. U vreme Velike seobe Srba pod patrijarhom
Arsenijem Čarnojevićem,
manastir su opljačkali Turci. Ponovo su
nastala teška vremena za manastir Dečane
i njegovo bratstvo koje se tih godina jedva održalo.
Knez Miloš podiže 1836. godine jedan konak, a knez Aleksandar
1849. godine poklanja ćivot za mošti svetog kralja Stefana Dečanskog.
Tokom 19. veka obnovljena su manastirska zdanja.
Dečanska crkva Hrista Pantokratora spada među najveće građevine
srednjovekovne Srbije.
Crkva manastira Dečana građena je od mermernih kvadara u dve boje.
Po svojoj graditeljskoj složenosti crkva predstavlja skladno prožimanje
elemenata zapadnog - romanike i gotike, i istočnog - vizantijskog
stila sa već postojećim tradicijama srpske umetnosti.
Slikanje dečanskog hrama trajalo je od završetka gradnje 1335.
pa sve do 1350. godine i radilo je nekoliko grupa najboljih slikara
Dušanovog carstva. Po broju likova i scena, kao i ukupnoj oslikanoj
povrsini, dečanske freske prednjače u srpskom slikarstvu srednjeg
veka.