Ime
manastira Esfigmen potice od grèke reci
Sphigmeno što znaèi
stisnuti, jer izgleda kao da je stisnut izmeðu
dve planine. Drugi kažu
da je ime dobio po osnivaèu koji je imao
tanak konopac oko vrata (Sphigmenos).
Po
tradiciji, manastir(koji slavi Hristovo vaskrsnuæe)
su sagradili Teodosius Mikros i njegova
sestra, kraljica Poulheria (408-450),koja je bila Marcianova žena.
Kasnije je na manastir pala
velika stena sa planine i razrušila ga. Ruševine
starog manastira su pola kilometra dalje od današnjeg.
Novi manastir je podignut krajem Xveka ,od monaha iz starog
manastira.
Prvi pisani dokument o manastiru je pismo Paula Kseropotamitskog
iz 1001. godine. Kratko vreme u XIV veku iguman je bio poznati
Gregori Palamas, koji je kasnije postao
solunski Arhiepiskop. Dva puta u XVI veku
gusari su rušili i pljaèkali
manastir, ali je on nanovo podignut.U XVII
veku je pao u zaborav, ali dobija
pomoæ iz Rusije kao i od drugih pravoslavnih
hrišæana koji su pomogli da manastir bude
obnovljen.
Za vreme grèke revolucije 1821.godine
Turci su naneli mnogo štete ovom manastiru.
Od 1850-1858 mnogo novih æelija je podignuto.
Pored glavnog hrama tu su još i
8 kapela. Poznati monah Antoni Pecerski,
osnivaè poznatog manastira Lavra u Kijevu,
živeo je u ovom manastiru tokom XI veka.
On je doneo motive manastira u svoju zemlju i postao osnivaè
ruskog manastirskog izgleda. Danas, je
on poznat kao svetac.
Biblioteka sadrži 320 rukom pisanih dokumenata,
od toga 75 na pergamentu. Jedan
je obrisan i ponovo napisan. Neki od njih
imaju odliène minijature koje potièu
èak i iz XI veka. Takoðe,
tu je i 2500 štampanih dokumenata.
Blago manastira sadrži krst Pulherie,
izvrsnu mozaik-ikonu iz XIII veka, minijaturne ikone,
liturgijske objekte, sciptre,
krstove, razne mošti,
nekoliko veoma vrednih dokumenata,
jedan deo Napoleonovog šatora iz Egipta
i drugo.