Hilandar
je jedini (zasad) srpski manastir na Svetoj Gori. Nalazi se na
severoistočnoj strani, udaljen oko 3-4 kilometra od obala Egejskog
mora. U manastiru su sada još 20-tak monaha (novi podatak od ove
godine: oko 15 monaha). Blizu manastira nalazi se kula kralja
Milutina, a u samoj crkvi nalazi se jedna od najpoznatijih ikona,
ikona Trojeručice. U manasatiru postoji jedna glavna, velika crkva,
a još je 12 "lokalnih" (malih) crkvica, tzv. paraklisa,
odnosno kapela. Manastirska riznica je veoma bogata, sa ikonama
i spisima do 13. veka. Iguman je otac Mojsije, a pored njega u
manastiru je još dvoje velikoshimnika. (Poređenja radi u Srbiji
ne postoji ni jedan velikoshimnik, odnosno postoji bivši iguman
Hilandara koji je napustio to mesto zbog bolesti). Velikoshimnici
imaju mnogo veće dužnosti u molitvi. Pored ovoga poznata je i
loža svetog Simeona, koja je poznata po tome što pomaže nerotkinjama.
Manastir
Hilandar slavi prikazivanje Majke Božije 21. Novembra. Ime mu
potiče od osnivača malog manastira koji se zvao Hilandarios ili
Helandarios Rastko , sin srpskog kralja Stefana Nemanje, koji
je bio monah u manastiru Svetog Pantelejmona, pod imenom Sava.
Njegova odluka šokirala je njegovog oca, i on je pošao sa njim
na Svetu Goru. Kralj Stefan postao je monah Simeon. Kasnije, na
zahtev novog srpskog kralja Stefana drugog grčki kralj Aleksios
ponudio je srpskim monasima razrušeni manastir Hilandar koji je
pripadao manastiru Vatoped, i potvrdio ponudu dokumentom sa svojim
zlatnim pečatom. Tako su dvojica monaha podigli novi manastir
na ruševinama starog. Ime Hilandar znači neku vrstu broda. Oni
su popunili manastir sa blagom i (crkvenim) vrednostima i od početka
13. veka tu je bio intelektualni i religiozni centar naših ljudi.
Kasnije
je Sava postao Arhiepiskop Srpski. Kada su ova dva monaha umrla,
proglašeni su svecima. Njihovi grobovi su severoistočno od glavnog
hrama.
Tokom sledećih godina, manastir je dobijao blaga i pogodnosti
od srpskih kraljeva i tako postao najveći, posle Lavre, posednik
zemlje na Atosu.
Mali
manastiri Skorpios, Komitisa, Kalika,Strovilea i četvrti po hijerarhiji
Zigos pripojili su se Hilandaru i on je tako postao četvrti u
hijerarhiji. 1722 i 1891, posle posete srpskog kralja Aleksandra
Obrenovića, mnogi srpski monasi preplavili su Hilandar. Kada se
1913. emancipovala Makedonija, srpski monasi su čvrsto zahtevali
uniju Atosa sa Grčkom.
Danas,
Hilandar je četvrti po hijerarhiji. Glavni hram sagrađen je u
13. veku. Njegove ikone su naslikane u 14. veku, ali su prefarbane
u 19. veku, tako da su odlične ikone uništene. Mozaici na podu
su najbolji njihove vrste na Svetoj Gori. Od 20-tak kapela (paraklisa)
u manastiru, samo kapela Sv. Đorđa ima ikone na zidovima.
Biblioteka
sadrži 800 rukom pisanih rukopisa i 7000 štampanih. Ikone u oltaru
su slikane 1623. godine. Pored svog blaga u manastiru se nalaze
i 2 krsta napravljena od svetog krsta (krsta na kome je umro Hrist),
još nekoliko sa dragim kamenjem, sjajne minijaturne ikone, zastave
kraljeva, kolekcije zlatnika, ikona, istorijskih dokumenata i
mnogo drugih stvari.
Petnaest
ćelija, u i oko Kareje, pripadaju manastiru Hilandaru. Pored njih
i ćelija Molybdoclesias-a, koja sadrži izvrsne ikone kritskog
umetnika Georgia (1536-1541).
U blizini Hilandara restaurira se manastir Sv. Vasilija koji je
na obali mora, i kad bude završena restauracija, deo monaha preći
ce iz Hilandara u novi manastir. Tada će postojati dva srpska
manastira na Svetoj Gori.
Pored
toga, poznata je i isposnica Svetog Save u Kareji, u kojoj se
nalazi samo otac Simeon, a u njoj se nalazi ikona Mlekopitateljnice,
jedina ikona na kojoj presveta Bogorodica doji malog Isusa. Tamo
se nalazi i tzv. Hilandarska kuća gde mogu odsesti posetioci.