Sadašnja crkva podignuta je na temeljima starijeg hrama koji su
izgradili Mrnjavčevići, a na temeljima još starije bogomolje.
Izgrađena je 1898. godine u čast srećnog spasenja vrhovnog
komandanta vojske i kralja Srbije, Aleksandra Obrenovića.
O tome govori tekst na mermernoj tabli uzidanoj na zapadnom zidu
crkve. Glavni arhitekta hrama bio je Svetozar Ivačković iz
Beograda, a nadzornik radova kapetan Živojin Damnjanović. Crkva je
zidana izuzetnim trudom vojske koja je u ovom kraju radila na
probijanju tunela kroz Sićevačku klisuru. Finansijsku pomoć dao je
sam kralj. Pored crkve nalazi se izdvojeni zvonik iz 1898. godine,
sa tri zvona teška 400 kg. Od 1898-1903. ovde je egzistirao vojni
manastir, kao jedinstven slučaj u hrišćanstvu.
Hram nije živopisan, samo je nebo oslikano zvezdama. Postoji i
jedna al-fresko scena Bura na moru koja nema većih umetničkih
pretenzija, ali podseća na događaj povodom koga je podignuta
crkva. Spolja sa zapadne strane uočljiv je lik Svete Petke
naslikan na limu.
Ikonostas je urađen odmah po završetku gradnje hrama. Oslikao ga
je Milutin Marković, profesor crtanja iz Niša.
Namera mu je očigledno bila da slika po ugledu na ikonostase
ruskih crkava. Pored crkve, na groblju, sahranjeno je nekoliko
inžinjeraca koji su poginuli u doba gradnje crkve na izgradnji
tunela.
Predanje kazuje da su Turci ovde žive sahranili 12 mladih devojaka.
Crkva ih je svrstala u svetice.