Za
vreme godina cara Mihaela Paleologosa, monasi
nisu želeli da odbace svoju religiju, kao
što su latini to od njih zahtevali.
Nakon što su
ubijeni, baèeni
su u more. Nešto kasnije
Katalanci su upotpunili katastrofu. 1357 manastir je postao grèki(
pre toga je bio gruzijski) ukazom patrijarha
Kalistosa, ne samo zbog broja grèkih monaha,
veæ i zbog intelektualnih problema
koje su im stvarali gruzijski monasi. Aprila
1865. je potpuno izgoreo osim glavnog hrama,
ali zahvaljujuci požrtvovanosti monaha je
obnovljen.
Glavni hram podigao je gruzijac George Varasvatse 1030., a ikone
na zidovima su naslikane u periodu od 16. do 19. veka.
Ikone na zidovima nisu samo ikone svetaca, veæ
i poznatih filozofa kao Sofokle, Platon,
Plutarh, Aristotel itd.
Za vreme grèke revolucije 1821.
manastir je prodao veliki deo svog blaga u cilju pomoæi
grèkim pobunjenicima. Poslednji
gruzijski monah je umro 1955. godine. U Iveronu je drugaèije
vremensko raèunanje nego u ostalim manastirima.
Zasniva se na Haldeon vremenskom sistemu, koji je baziran na zalasku
sunca.
Manastir ima 17 kapela, meðu njima kapela
Portaitise (vratarica) u kojoj se èuva
istoimena èudotvorna ikona.
Biblioteka je jedna od najveæih
na Svetoj Gori, sadrži
2000 rukom pisanih dokumenata i oko 13000 štampanih.
Od ostalih blaga izdvaja se ikona Portaitise,
srebrni sveænjak po izgledu na drvo
limuna, mantija patrijarha Gregorija petog,
skiptar cara Cimiskog, deo svetog krsta, mošti
mnogobrojnih svetaca itd.