Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevekovnih
spomenika Crne Gore. Podignut je na desnoj obali Morače, u proširenom
delu kanjona, na prirodnoj zaravni slikovitog pejzaža. Morački
hram je podigao 1252 .godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk
Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog portala.
Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice,
male crkve Svetoga Nikole i zgrada konaka. Porta manastira opasana
je visokim zidom sa dve kapije. Saborna crkva je velika jednobrodna
građevina građena u stilu raških crkava, sa polukružnom apsidom,
bočnim pevnicama i kupolom i, za razliku od crkava građenih u
primorskom stilu, zidovi su joj omalterisani. Uz naos je sagrađena
prostrana priprata. Glavni portal je urađen u romaničkom stilu.
Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja
njegov živopis. Od prvobitnog slikarstva iz XIII veka sačuvan
je samo manji deo u đakonikonu, gde se monumentalnošću i snagom
izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i
monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je kod nas u XIII
veku, pre Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali deo živopisa
stradao je u prvoj polovini XVI veka kada su manastir opustošili
Turci i odneli olovni krov.