Godine
1811, na Vidovdan, kada je završena manastirska crkva, u nju
su prenete mošti kneza Lazara. Manastir
je u svakom pogledu jedan od najznačajnijih na Fruškoj gori.
Kao i kod većine fruškogorskih manastira prošlost manastira Ravanica u Vrdniku
ostaje nejasna. Prvi podatak o njemu dolazi iz turskih dokumenata gde se u popisu
iz 1566. godine navodi njegovo imanje i određuje suma od 3000 akči za njegov
otkup. Monasi iz manastira nisu uspeli da sakupe potrebnu svotu pa su se, plašeći
se turske osvete, razbežali na sve strane. Na svu sreću pojavio se jedan meštanin
Kupinika (Kupinova) po imenu Pejo koji je isplatio Turcima traženi iznos.
Teško je reći
kada je manastir stvarno podignut. Sigurno je
jedino da je osnovan u vremenu između kraja XV i početka XVI veka. Budući
da se ne zna vreme njegove gradnje to se još manje zna ko ga je sagradio. Opis
fruškogorskih manastira iz 1753. godine pravi dodatnu zabunu navodeći da je "Zdatelj
že jego sv. knez Lazar serbski", odnosno navodi da je osnivač ovog manastira
knez Lazar. No, to je netačan podatak.
Crkva i konaci su bili veoma primitivno građeni - od pletera i drveta koje je
oblepljeno blatom. No, to je bilo dovoljno da manastir bude osposobljen za svoju
svetu misiju u narednim vekovima. Kako su monasi iz Ravanice sa sobom doneli
i sve one dragocenosti koje su uspeli da izvuku iz svoga manastira, posebno mošti
kneza Lazara, to se i manastir u Vrdniku od toga doba počeo zvati Ravanicom.
Po popisu iz 1753. godine vidi se da je crkva od kamena nazidana u znaku krsta,
sa svodom od cigle i pokrivena šindrom od hrastovine. Bila je krečom okrečena
(znači nije bila živopisana), a ni ikonostas se ne pominje. U to
vreme manastir je bio siromašan pa su vrdnički monasi
često putovali u Rusiju tražeći materijalnu pomoć. Ipak, vremenom, najviše zahvaljujući
tome što su u njemu bile smeštene mošti kneza Lazara, manastir je primao sve
više posetilaca, a i novčana pomoć je bila sve veća.
Ikonostas
je izrezbario karlovački duborezac Marko Vujatović (1809-14),
a pozlatio ga je Petar Čortanović. Najlepše su izrađene carske
dveri i Bogorodičin tron. Sam ikonostas
po svom stilu jeste prelaz od baroka ka klasicizmu.
U crkvi je dugo sa desne strane oltara, pod samim prestonim ikonama, ležao
kivot od kiparisa (izrađen 1826. godine) u kojem su počivale mošti kneza Lazara.
Mošti su morale da se u više navrata sklanjaju iz manastira. Tako su 1716.
godine zbog opasnosti od Turaka boravile jedno vreme u Futogu. Ponovo 1848.
godine vrdnički monasi moraju da sklanjaju mošti, ovaj put u strahu od Mađara
i to u Klenak. No, tu su boravili tek tri meseca i onda su ponovo vraćene u
Vrdnik. Danas, one više nisu u Vrdniku i vraćene su u Ravanicu u Srbiju . Ipak,
u manastiru postoji jedan komad moštiju i izložen je u staklenoj posudi ugrađenoj
u kivot.
Vrdnički manastir je u svakom pogledu izuzetno vredan i predstavlja jedan od
najkapitalnijih na Fruškoj gori. On je dugo bio i među najbogatijim na Fruškoj
gori - 1905. godine poseduje 1696 jutara zemlje, a 1941. godine ukupno 1420
jutara. Osim komada moštiju kneza Lazara, manastir poseduje još i mošti svete
velikomučenice Anastasije (III vek), svetinje sa Hristovog groba, deo moštiju
sv. Teodora Tirona (sve izloženo ispred ikonostasa). Vrdnički manastir je u
svakom pogledu izuzetno vredan i predstavlja jedan od najkapitalnijih na Fruškoj
gori. Slava manastira Ravanica je Vidovdan - 28. (15.-po starom kalendaru)
juna.