Vojnik
i vojskovodja srpske vojske punih četrdeset godina. Rodio se u
Kragujevcu 24.01.1847. godine. Otac Dimitrije je bio učitelj.
Vojničko zvanje je stekao na Artiljerijskoj školi u Beogradu.
Posle mnogih rasporeda i napredovanja u službi 1903.godine postavljen
je za načelnika Glavnog generalštaba. Tvorac je moderne srpske
vojske. U okviru školovanja i obuke oficira uveo je rešavanje
taktičkih zadataka. Srpsku vojsku je osavremenio novim naoružanjem,
na ključna mesta je postavio talentovane oficire i nije dozvolio
da se politika umeša u redove vojnika. Zajedno sa Živojinom Mišićem
pripremio je sve ratne planove za Balkanske ratove i za Prvi svetski
rat. U periodu od 1912. do 1916. godine bio je načelnik Vrhovne
komande. Posle Kumanovske bitke postao je prvi srpski vojvoda.
Sa Krfa 1916. godine otišao je na lečenje u Nicu i godinu dana
nakon toga je umro. Bavio se teorijom ratovanja. Napisao je “Služba
đeneralštaba” I i II “Služba i mirno doba” i “Služba u ratno doba”.
Prezime Putnik njegova porodica je dobila u vreme kada su prcei,
tačnije deda Arsenije, doselo sa Kosova u Belu Crkvu. Kada su
njegovog dedu, koji je tada imao oko sedam godina, upitali kako
se zove, odgovorio je da je on putnik u nepoznatom pravcu. Tako
su Arsenija nazvali Putnik.
Radomir je u školu krenuo sa šest godina
i ako su i tada deca kretala sa navršenih sedam godina. Bio je
dobar djak, odmeren i učtiv, ali voleo je da se u društvu nametne
kao prvi, da se njegova sluša. Tu osobinu je zadržao kroz ceo
život.
Od
oca, prosvetnog radnika, je čuo da ne treba da uči samo za školu,
već i za život. Mnogim nastavnicima je zadavao glavobolju, jer
je često postavljao potpitanja posle njihovih predavanja. U to
vreme nastavnici nisu voleli da našoroko i nadugačko objašnjavaju
ono što predaju, već su se strogo držali zadate teme, tako da
Radomir nije bio mnogo omiljen kod njih. Najverovatnije zbog toga
nastavnik nemačkog mu je dao trojku, a kasnije se kroz vojničku
karijeru tečno služio nemačkim jezikom i veoma retko je koristio
rečnik čak i kada čita nemačku literaturu. Povremeno bi svirao
gitaru i pevao, uglavnom kada bi ga zamolila majka ili otac.