VERONAUKA

Sveti Velikomučenik Dimitrije

Mitrovdan - 8. novembar (26 oktobar)

pripremila: (Milena D.)

 

Sveti velikomučenik Dimitrije rođen je u Sirmijumu. Ovaj slavni i čudotvorni svetitelj bio je jedino dete dobrih i blagorodnih, ali bezdetnih roditelja. Izmoljen od Boga, kao jedini i dugo čekani, s velikom pažnjom je odnegovan i vaspitavan. Otac mu je bio vojvoda, a kad je on umro, hristoborni car Maksimijan postavio je Dimitrija umesto oca za solunskog vojvodu, i tom prilikom mu reče: Čuvaj otačastvo svoje, i očisti ga od bezbožnih hrišćana i ubij svakoga koji priziva ime Raspetoga... Dimitrije se, primivši se tog položaja, trudio da na svaki način pomogne hrišćanskom življu. Neko vreme uspevao je tajno to da radi; međutim, kako to nije mogao sakriti, on poče javno da štiti hrišćane i da narod odvraća od mnogoboštva i upućuje ih na Hristov put. Kada je car saznao za dela Dimitrijeva, razgnevi se i odluči da sam to proveri. Jednom vraćajući se iz rata sa Samaritima car poseti Solun i odmah stade proveravati da li je istina ono što je čuo o Dimitriju.

A Dimitrije saznavši unapred da će car posetiti Solun predade svome vernom sluzi Lupu svoje imanje i bogatstvo i naredi mu da sve razdade siromasima. Sam se stade moliti i postiti pripremajući se za mučenički venac. Kada ga car pozva k sebi, on neustrašivo pred njim ispovedi da je hrišćanin i naruži neznabožačko mnogoboštvo, za što ga car odmah dade zatvoriti u tamnicu. Dok seđaše u tamnici, njega poseti anđeo Božji, koji mu se javi u velikoj svetlosti sa prekrasnim rajskim vencem, i reče mu: Mir ti, stradalče Hristov, budi hrabar i krepi se. Ovo viđenje raspali u srcu Dimitrijevom ljubav k Bogu, i on sve jače željaše da krv svoju prolije za Hrista.

Jednom k Dimitriju u tamnicu dođe po blagoslov hrišćanin Nestor, koga je sami Dimitrije priveo istinitoj veri hrišćanskoj. On tražaše molitvenu pomoć i blagoslov od Dimitrija da pobedi istaknutog carevog megdandžiju Lija, koji je već mnoge hrišćane mučeničkom smrću umorio. Dobivši blagoslov i ukrepljenje u veri od Dimitrija, koji mu proročki govoraše: Lija ćeš pobediti, ali ćeš za Hrista postradati, Nestor ode na megdan sa Lijem i s Božjom pomoću pobedi ga. Lijeva pogibija silno ožalosti cara, i on odmah naredi da blaženog Nestora poseku mačem. No smrt Nestoreva ne uteši cara, a doznavši da je ovaj izašao na megdan Liju sa Dimitrijevim blagoslovom, naredi da Dimitrija ubiju kopljima.
U rano jutro 26. oktobra, dželati su pošli da ubiju Dimitrija u tamnici. Tamo zatekoše velikomučenika kako se bez straha moli Bogu. Sa lica mu je, kaže legenda sjala neka svetlost. Dželati nisu smeli da mu priđu, pa su ga iz daljine gađali kopljima i tako ubili. Tako ispovednik Hristov predade svetu dušu svoju u ruke Gospoda svoga Hrista. Telo njegovo hrišćani tajno uzeše i sahraniše časno.

Posle dosta vremena, kada gonjenje hrišćana prestade, nad grobom Svetog Dimitrija bi podignut mali hram. I bivahu u njemu mnoga čudesa, i razni bolesnici se isceljivahu od svojih bolesti. Sluga pak Dimitrijev Lup beše u tamnici kada vojnici probodoše svetitelja kopljima, i on uze rizu gospodara svog, okvašenu časnom krvlju njegovom, a prsten njegov umoči u krv. Tom rizom i tim prstenom on činjaše mnoga čudesa, isceljujući svaku bolest i izgoneći zle duhove. Glas o tim čudesima pronese se po celom Solunu, te se svi bolesni stadoše sticati k Lupu. Kada za to saznade car Maksimijan, on naredi da uhvate blaženoga Lupa i da mu odseku glavu. Tako i dobri sluga ode za gospodarem svojim Svetim Dimitrijem ka Gospodu.

Sveti velikomučenik Dimitrije je zaštitnik grada Soluna i pokrovitelj Sibira, koji je Rusiji pripojen 26.novembra 1581. godine. U Solunu postoji više predanja kako je Dimitrije i posle smrti štitio svoj grad,čineći ga neosvojivim za neprijatelje. Jedan od varvarskih osvajača dugo je opsedao Solun, ali ne mogavši da ga osvoji razbesneo se i opljačkao surovo okolinu grada, povevši u roblje mnogo naroda. Među robljem su bile i dve devojke, poznate vezilje, koje je ovaj paganski vojskovođa kao poseban poklon dao svome caru. Čuvši za njihovu nenadmašnu veštinu, ali i za svetitelja koji štiti Solun, car je veziljama naredio da izvezu lik Dimitrija Solunskog. Plačući i vezući lik zaštitnika Soluna, devojke su mu se neprestano molile i tražile pomoć. Veče uoči praznika posvećenog Svetom Dimitriju, svetitelj im se javio i na čudesan način ih izbavio iz ropstva, prenevši ih u hram u Solunu gde se narod bio okupio na svenoćnom bdeniju u čast zaštitnika svog grada, a u slavu Božiju. Na ikoni Sveti Dimitrije se predstavlja u vojvodskom odelu na konju, kako probada nekog čoveka kopljem, koji leži pod kopitama njegovog konja. Taj čovek je onaj Lij koga je Nestor pomoću blagoslova i molitve Dimitrijeve pobedio.

Mitrovdan u narodnom verovanju


Praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, ili Mitrovdan, kako se naziva u srpskom narodu, obeležen je u crkvenom kalendaru crvenim slovom, a u Bogoslužbenom ustavu Crkve označen je znakom Srednjeg praznika druge vrste (crvenim krstićem), što znači da po rangu i značaju pripada trećoj od šest grupa u koje su svrstani svi praznici u godini. Mitrovdan je nepokretni ili stajaći praznik, što znači da je uvek istog datuma, odnosno 8. novembra po novom ili 26. oktobra po starom kalendaru.
U našem narodu Mitrovdan je jedna od većih slava, krsno ime nekih esnafa i dan održavanja zavetine u mnogim mestima. Uoči Mitrovdana i Đurđevdana treba da je svako kod svoje kuće, jer ko tada ne bude kod svoje kuće, taj će preko cele godine noćivati po tuđim kućama.

Običaj je kod našeg naroda da se na Mitrovdan otpuštaju sluge kojima je istekao ugovor i iznajmljuju novi. Ovaj dan je legendaran i po tome što su se hajduci tada rastajali da bi negde prezimili zimu i ponovo se sastali o Đurđevu danu sledeće godine (Mitrovdanak, hajdučki rastanak; Đurđev danak hajdučki sastanak). Ko hoće da mu crni luk zimi ne proklija, neka ga uoči Mitrovdana ostavi na toplo mesto, pa se neće pokvariti, ma kolika toplota bila.

Kupus se seče obično o Mitrovdanu. U Mitrovu nedelju ne treba sejati žito, zato što je to zadušna nedelja, u kojoj, po narodnom verovanju, posejano žito rađa prazne klasove. Po ovcama se gleda kakva će biti zima: ako na Mitrovdan leže sa skupljenim nogama, biće blaga zima, ako leže sa opruženim nogama, biće oštra. Ako na Mitrovdan bude oblačno, biće topla zima; bude li vedro, biće oštra. Ako pada sneg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na belom konju. Na Mitrovdan se u svaki ugao kuće stavi po jedan oblutak protiv miševa. U istočnoj Srbiji se dan po Mitrovdanu naziva Mišji ili Mišulov dan, koji se praznuje da miševi ne bi po hambaru i kući nanosili štetu.


Tekst je preuzet sa web sajta: http://www.crkvalajkovac.org.yu

 

Prethodna stranica