PRIČE
|
Sneško
belić
|
Cele noći padao je gust krupan sneg. Jutro je osvanulo divno i belo, pravo zimsko jutro. Nije bilo mnogo hladno, pa su Miša i Verica izišli napolje. Za njima je istrčao i njihov kucov Bumbi. "Pravićemo Sneška Belića!" - povikao je Miša. "Sneg je baš dobar za pravljenje grudvi, - rekla je Verica. - Nije pršast, nego malo vlažnjikav!" "Uh, ala se ti matoro izražavaš, - kazao je Miša. - "Pršast" i "vlažnjikav"! Gde si to čula?" "Tata je to jutros rekao mami, čula sam." "Dobro, hajde sad da pravimo Sneška od tog tvog vlažnjikavog snega!" Ubrzo je Sneško bio gotov. U usta su mu stavili staru tatinu lulu, nos je bio krompir, a na glavu je došao prastari šešir. Sve je bilo lepo dok Bumbi nije skočio na Sneška i - srušio ga! "Sneškoubico!" - uzviknula je Verica, koja je volela da izmišlja neobične reči. Bumbi se pokunjio i pobegao u kućicu, a Miša i Verica su popravili Sneška. Posle su oprostili Bumbiju, pa se zajedno igrali sve do ručka. Ilustracija: Igor Marinković |