PRIČE
Sneško belić

Cele noći padao je gust krupan sneg. Jutro je osvanulo divno i belo, pravo zimsko jutro. Nije bilo mnogo hladno, pa su Miša i Verica izišli napolje. Za njima je istrčao i njihov kucov Bumbi.

"Pravićemo Sneška Belića!" - povikao je Miša.

"Sneg je baš dobar za pravljenje grudvi, - rekla je Verica. - Nije pršast, nego malo vlažnjikav!"

"Uh, ala se ti matoro izražavaš, - kazao je Miša. - "Pršast" i "vlažnjikav"! Gde si to čula?"

"Tata je to jutros rekao mami, čula sam."

"Dobro, hajde sad da pravimo Sneška od tog tvog vlažnjikavog snega!"

Ubrzo je Sneško bio gotov. U usta su mu stavili staru tatinu lulu, nos je bio krompir, a na glavu je došao prastari šešir.

Sve je bilo lepo dok Bumbi nije skočio na Sneška i - srušio ga!

"Sneškoubico!" - uzviknula je Verica, koja je volela da izmišlja neobične reči.

Bumbi se pokunjio i pobegao u kućicu, a Miša i Verica su popravili Sneška. Posle su oprostili Bumbiju, pa se zajedno igrali sve do ručka.

Ilustracija: Igor Marinković