KRATKE PRIČE

 

Suzanine ruke

U jednoj dalekoj zemlji, na obali planinskog jezera, živeo jednom siromašni drvoseča sa ženom i dve kćeri: jedna je bila prava lepotica, a druga, mlađa, Suzana - ružna, sitna i neugledna, koja je zbog toga bila vrlo povučena. Majka nije naš mnogo marila za nju, jer se ponosila svojom starijom kćerkom nameravajući da je bogato uda kako više ne bi živeli u bedi. Ona je bila ohola i ništa nije htela ni umela da radi, a posla je bilo napretek. Ako je trebalo da se čisti ognjište, da se posprema po kući, ide po vodu ili nahrani živina - sve je to radila mlađa kći. Dok se njena sestra celo jutro češljala pred ogledalom i presvlačila haljine, Suzana je prala veš u obližnjem potoku ili krpila rublje.Tako je prolazilo vreme, sporo i jednolično.

Jednog prolećnog dana razglasilo se po celoj carevini da carević namerava da se ženi i da traži sebi ženu. Car je naredio da na rođendan carevića dođu najlepše devojke iz cele carevine da mu se predstave. Suzanina majka i starija sestra obradovaše se i otpočeše velike pripreme za taj dan. Pošto je jedino Suzana znala da šije, majka joj je naložila da sestri sašije haljinu i izveze je da bude što lepša. Bilo je preostalo malo vremena do zakazane svetkovine, pa je Suzana šila po celu noć i dan. Dan uoči rođendana carevića Suzana je završavala vez na haljini - bila je umorna, ali srećna što će njena sestra izaći pred carevića u najlepšoj haljini. Umesto da je pohvali, sestra ju je stalno grdila što je spora i omalovažavala ju je.

Došao je i veliki dan. Pred carevićem su se šepurile devojke sve lepše jedna od druge. Suzanina sestra se izdvajala zbog prelepe haljine, pa je carević upita da li ju je sama šila i vezla.

- Ma kakvi, povikala je ona. - To je šila moja sestra. Ona sve radi po kući i biće moja sluškinja!

Kad carević to začu, naredi da dovedu i njenu sestru da je vidi. Ona ga je odvraćala od toga, jer - govorila je - ona nije ni nalik njoj. Ali carević je bio uporan.

Suzana je došla sva skrušena - nije smela careviću u oči da pogleda. Carević se iznenadi tolikoj skromnosti i ushićeno je uhvati za ruku.

- Evo moje žene! - uzviknu on. - Njena lepota najjače sija, jer ima ruke od zlata, a dušu od svile.