Bio tako jedan čovjek, koji je bio jako pobožan i čisto se svetački držao. Samo se nigda nije ispovijedao. Uprav uoči dana, kad će umrijeti, javi mu se u snu Sveti Sava i reče: "Dobri čovječe, ti si dobar, pobožan i pravedan, ali si samo na najveću jednu hrišćansku dužnost zaboravio – nijesi se ispovjedao, pa zato si i samog gospoda Boga uvrijedio. S toga, da nam duši milostivi i svemogući Bog dade rajsko naselje u dici i slavi nebeskoj, valja nam se, pored ostalijeh bogougodnijeh djela, redovno ispovijedati; jer iako si pravedan, nijesi još onakav pravednik, kao onaj koji se ispovijeda i pričešćuje. Svako čeljade treba zanavljati i snažiti tijelo i dušu svoju s prečistom krvi i tijelom Hristovijem." Poslije tog sna čovjek se probudi, drhćući kao šiba, i kajući se što se nije ispovijedao. Sjutra dan, kad je umro, pojagmi se anđeo i vrag za dušu njegovu. Pa, zbilja, iako je pravedan bio, ipak na kantaru Svetog Aranđela pretegne na đavolsku stranu zato, što se nije ispovijedao.

Prethodna stranica