Legenda o Svetome Savi

 

Sveti Savo i Sveti Pavo

+Sveti Pavo bio je bradat, a đavo se pretvori u devojku, oa mu rekne: "Obrij bradu, Pavle, pa ću poći za te i poniknuće ti zlatna brada." Kad Sveti Pavo počne brijati bradu pred njega je padala zlatna dlaka, a na bradi obrijanoj nicala je svaka dlaka kao pasija, mačija, krmeća i svaka druga. A kad vide Sveti Pavle kakva dlaka niče na njegovoj bradi, on otale pobjegne u mračnu zemlju sa polovicom neobrijane brade. Tamo u mračnoj zemlji Sveti Pavle prokune onu zemlju, gdje ga je đavo prevario, tako da se u toj zemlji ne može ništa množiti, ni ploditi. Onda Sveti Savo pođe u mračnu zemlju Svetom Pavlu, da skine kletvu sa te zemlje i da izmami blagoslov od njega. Sveti Savo, kad pođe tamo, povede i ponese sobom: luča, pijetla, mačku, i kobilu, koja je imala ždrijebe. Ždrijebe sveže na vratima mračne zemlje, kad se bude vraćao, da kobila nađe lakše pravi put.

Kad je Sveti Savo došao u mračnu zemlju, upitao je Svetog Pavla: "Može li se ovde noćiti?", a Pavle mu odgovori: "Može se noćiti, ali će te obladati miši i puhovi." A Sveti Pavo rekne: "Ti mene pusti, pa se ne boj za me." Sveti Pavle pusti Svetog Savu da noći. Potom pošalje svoje momke, da paze šta će biti sa njim, kad ga obladaju miši i pusi. Kad momci pogledaju, a Sveti Savo pustio dvije zvjerke, te jedna miše davi, druga pjeva a luč im svijetli. Kad kažu Svetom Pavlu, kako je kod Svetog Save, on nije mogao vjerovati, nego sam ode. A kad viđe to, blagoslovi onu zemlju, gde je sve to postalo, da se tamo sve množi i plodi.

Onda Sveti Savo, kad čuje taj blagoslov, uzjaše na kobilu, koja zna gdje je ždrijebe ostalo, te naže bježati. Sveti Pavle sjeti se, da je to Sveti Savo izmamio blagoslov, te poteče za njim u poćeru. Pošto se Sveti Savo pomoli Bogu, stvori se ostruga, te se Sveti Savo u nju zapetlja. Potom se opet Sveti Savo pomoli Bogu, te Bog pusti veliku vodu, koja se odonda prozove: "Sava voda". Tako ga Sveti Pavo ne može dostignuti, već Sveti Savo ode zdravo u svoju zemlju.