Srpske narodne pripovjetke (Vuk Stefanović Karadžić) |
|||
|
|||
Bio čovek neoženjen, pa ga jedni nudili đevojkom, drugi udovicom, treći puštenicom. Sad on nije znao, koju će uzeti; zašto su po sebi sve tri bile dobre i lijepe; nego otide nekakom starcu, da ga pita: ili je bolje uzeti đevojku, ili udovicu, ili puštenicu; a starac mu kaže: Sinko! ja ti na to ne umijem ništa kazati, nego idi premudrome (t. j. Solomunu) on će ti znati kasti, |
|||
šta je bolje, pa dođi poslije, da mi kažeš, šta ti je rekao." Onda
čovek otide k Solomunovu dvoru. Kad dođe pred dvor, pitaju ga sluge,
šta će, a on im kaže, da ide premudrome. Onda ga uzme jedan sluga, te
ga uvede u dvor, pa pruži ruku na jedno dijete, koje bijaše uzjalo na
štap, pa trči po dvoru. Čovek se začudi, pa pomisli u sebi: "Šta će ono dijete meni znati kazati! Ali već kad sam došao dovde, ajde da vidim, šta će reći!" Pa se onda uputi k Solomunu; a kad dođe k njemu, on stane lijepo sa svojim konjem, pa ga zapita, šta će, a čovek mu kaže sve redom šta je i kako je. Onda mu premudri odgovori: "Ako uzmeš đevojku, ti znaš; ako uzmeš udovicu, ona zna; ako li uzmeš puštenicu, čuvaj se moga konja!" pa se onda okrene, i čoveka malo predre krajem štapa preko nogu, i stane opet trkati po dvoru. Onda čovek pomisli u sebi: "Baš sam prava budala! ja mator čovek, pa sam došao đetetu, da me svjetuje, kako ću se ženiti;" pa se vrati na trag, i otide onom starcu, da ga pita, kome ga je poslao po svjet! Kad dođe starcu, i vičući na njega i srdeći se kaže mu sve kako je prošao s premudrijem; onda mu starac reče:
"E moj sinko! nije to premudri ništa onako rekao: ako uzmeš đevojku,
ti znaš, t.j. ona će držati, da ti sve znaš bolje od nje, pa će te slušati
kakogođ ti oćeš; ako uzmeš udovicu, ona zna, t.j. ona je već jednom
bila žena, pa sad misli sve da zna; zato neće te ćeti slušati, nego
će sve ćeti da ti zapovijeda; ako li uzmeš puštenicu, čuvaj se moga
konja (pa tebe štapom preko nogu), t.j. čuvaj se da te ne ožeže onako,
kao što je i prvog muža ožegla. |
|||