Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da
prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajući se u ladu.
U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog kado!" – "Bog
ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" – "Ja sam,
kado! s onoga svijeta." – "Je li Boga ti! a nijesi li
viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?"
– "O! kako ga ne bi viđeo! on je moj prvi komšija."
– "Pa kako je, Boga ti! Kako živi?" – "Vala Bogu!
zdravo je, ali se Bog me dosta muči bez ašluka: nema zašto da
kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu." – "A
oćeš li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu pošljem
malo ašluka?" – "Bi, zašto ne bi, ja idem sad upravo
tamo." – Onda Turkinja otrči tamo, đe joj se muž bio skinuo
od vrućine, te uzme kesu s novcima, i štogođ bude novaca u njoj,
da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa Novce, pa metne u njedra, pa
bježi uz potok. Tek što Ero zamakne uz potok, al eto ti Turčina
đe vodi konja da napoji, a Turkinja te predanjga: ,.Da vidiš,
moj čoveče! tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže
za našega Muju, da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana,
niti ima čim da plati kavu u društvu; te sam mu ja dala ono novaca,
što je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turčin: ,.Pa
kud ode? kud ode?" A kad mu žena kaže, da je otišao uz potok,
onda on brže bolje skoči na gola konja, pa poćeraj uz potok! Kad
se obazre Ero i vidi Turčina, đe trči za njim, a on onda bježi!
Kad dođe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrči unutra, pa poviče
vodeničaru: "Bježi, jadna ti majka! Eto Turčina, da te posiječe;
već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda
oko vodenice." Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju,
poplaši se, i, neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga
posiječe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice
bježi uz brdo! Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme
malo brašna, te se pospe, i načini se pravi vodeničar. U tom i
Turčin dotrči pred vodenicu, pa sjaše s konja i uleti u vodenicu:
"Kamo more taki i taki čovek, što je sad tu ušao u vodenicu?"
– A Ero mu kaže: "Eno ga vidiš, đe uteče uz brdo." Onda
Turčin: "Drži mi more konja, drži mi konja." – Ero uzme
konja, a Turčin uz brdo za vodeničarom, ovamo onamo po bukviku.
Kad ga već stigne i uvati, a on: "Kamo, kurvo! novci, što
si prevario moju ženu, te uzeo da poneseš Muji na oni svijet?"
Vodeničar se stane krstiti i snebivati "Bog s tobom, gospodaru!
ja niti sam viđeo tvoje žene, ni Muje, ni novaca." I tako
im prođe čitavo po sata, dok se osvijeste, i vide, šta je. Onda
Turčin potrči, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oćeš!
Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa
pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: "Kamo,
čoveče! šta uradi?" – Veli: "Tamo njoj mater! ti si
mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i
konja, da ne ide pješice."
