index

Ona će ti ostanuti teška, i kada dođe vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." Čoek uzme zapis i da ga ženi da ga nosi kazavši joj, kako mu je proročica rekla, te ona te iste godine ostane teška. Ali nesrećom ispred samoga rođenja pođe negđe izvan kuće i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, negojoj dođe nekakva muka u drob, te ona trči doma i teke dođe, izbi dijete muško mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siromašica žena, ali svrh svijeh jada ne kazuje mužu da ne bude više trlabuke. Kad čuje muž za nesreću, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odmah opet k onoj proročici, a ona kada dođe, sjeti se što je, ali ništa mužu nešće kazivati, nego opet ženu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom žena malo je kad izvan kuće i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet ostane teška; i kada dođe vrijeme od rođenja, pošlju za ovu proročicu da dijete babi. Kad li evo rodi sina u krvavoj košuljici. Kad proročica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od kuće i zavika iza svega glasa: "Čuj puče i narode! rodi vučica vuka, svemu svijetu na znanje a đetetu na zdravlje." Obeseli se otac i hoćaše u put da se dijete krsti bojeći se smrti, ali mu ne dade proročica govoreći: "Ne, ja znam što ću činiti, ako želiš da ti dijete zdravo ostane i dugo živi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listić karte zapiše: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u onoj ga čoeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci začuje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke što zinula bješe da ga proždere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi šta je, kad li – vidi i oni zapis đetetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u čeljusti te šnjime očinoj kući. Oni kod kuće opaze izdaleka ribu, đe dijete u zubima nosi, i đe riba vriskom trči, a dijete pišti i ciči, te svi u plač i u vrisku, a proročica ih stane tešiti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen đeteta, i iztrči na susret ribi i dijete primi. Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svrši pop krštenje, krenu svi doma da piju i na čestito, a kuma riba nešće, nego uze oni dragi kamen, i otolen kao najbrža tica poleće i ostani se u sinje more, i ništa ne reče drugo, nego: "S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izišao, tadar i ti umr?o!." Ovo je dijete življelo Bog zna koliko i dokle, i kad je već pod starost htio da umre, pokaže mu se opet ona ista riba, i tek što se šnjime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu namjerio, ne viđe kuđ se đede i što se od nje učini.

Srpske narodne pripovetke (Vuk Stefanović Karadžić)


Kum riba
Nekakvome čoeku umirahu đeca: neka jedva krst dočekaju a neka ni petnaest dana. Svuda je na proročice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali ništa fajdisalo nije, dok nekakva proročica sjetuje ovoga čoeka i dade mu nekakav zapis govoreći: " Uzmi ovi zapis i stavi ga tvojoj ženi da ga nosi o grlu, ma nemoj da šnjime izvan kuće izađe.
Ona će ti ostanuti teška, i kada dođe vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." Čoek uzme zapis i da ga ženi da ga nosi kazavši joj, kako mu je proročica rekla, te ona te iste godine ostane teška. Ali nesrećom ispred samoga rođenja pođe negđe izvan kuće i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, negojoj dođe nekakva muka u drob, te ona trči doma i teke dođe, izbi dijete muško mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siromašica žena, ali svrh svijeh jada ne kazuje mužu da ne bude više trlabuke. Kad čuje muž za nesreću, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odmah opet k onoj proročici, a ona kada dođe, sjeti se što je, ali ništa mužu nešće kazivati, nego opet ženu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom žena malo je kad izvan kuće i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet ostane teška; i kada dođe vrijeme od rođenja, pošlju za ovu proročicu da dijete babi. Kad li evo rodi sina u krvavoj košuljici. Kad proročica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od kuće i zavika iza svega glasa: "Čuj puče i narode! rodi vučica vuka, svemu svijetu na znanje a đetetu na zdravlje." Obeseli se otac i hoćaše u put da se dijete krsti bojeći se smrti, ali mu ne dade proročica govoreći: "Ne, ja znam što ću činiti, ako želiš da ti dijete zdravo ostane i dugo živi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listić karte zapiše: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u onoj ga čoeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci začuje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke što zinula bješe da ga proždere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi šta je, kad li – vidi i oni zapis đetetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u čeljusti te šnjime očinoj kući. Oni kod kuće opaze izdaleka ribu, đe dijete u zubima nosi, i đe riba vriskom trči, a dijete pišti i ciči, te svi u plač i u vrisku, a proročica ih stane tešiti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen đeteta, i iztrči na susret ribi i dijete primi. Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svrši pop krštenje, krenu svi doma da piju i na čestito, a kuma riba nešće, nego uze oni dragi kamen, i otolen kao najbrža tica poleće i ostani se u sinje more, i ništa ne reče drugo, nego: "S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izišao, tadar i ti umr?o!." Ovo je dijete življelo Bog zna koliko i dokle, i kad je već pod starost htio da umre, pokaže mu se opet ona ista riba, i tek što se šnjime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu namjerio, ne viđe kuđ se đede i što se od nje učini.
Prethodna stranica