NARODNE
PRIPOVJETKE
- prikupio Vuk Stefanović Karadžić - objavio u Beču 1853.g. u štampariji Jermenskog manastira |
Zmija
mladoženja |
Bila
jedna sirota žena koja nije imala od srca poroda pak se molila
Bogu da joj da da zatrudni makar zmiju rodila. Bog joj da te zatrudni,
i kad dođe vreme, rodi zmiju. Zmija kako se rodi od majke odmah
uteče u travu i nestane je. Sirota žena jednako je žalila za zmijom
i plakala gde joj Bog ispuni želju te rodi, pa joj porod pobeže
neznano ni kud je ni kako je. Kad tako prođe dvadeset godina onda
zmija dođe i progovori materi: "Ja sam ova tvoja zmijica
što si me rodila pa sam od tebe u travu pobegla; sad sam, majko,
došla k tebi da mi prosiš u cara devojku te da me ženiš."
Mati se obraduje iznajpre kad vidi svoj porod, ali se odmah zabrine
kako bi smela ona za zmiju i u svojoj sirotinji prositi u cara
devojku! A zmija joj opet reče: "Idi mati, ne premišljaj
ništa, jer znaš da su svakoj devojci vrata otvorena; a ako ti
je baš car ne da, ne će ti glave uzeti. Makar ti šta car kazao,
kad se vratiš ne osvrći se dok našoj kući ne dođeš." Na to
se ona skloni pa pođe k paru. Kad dođe u carev dvor, sluge je
ne htenu odmah pustiti pred cara, a ona se stane moliti i tako
je jedva puste. Kad iziđe pred cara, reče mu: "Svetli care!
Eto tvoje sablje, a evo moje glave. Ja nisam dugo vreme imala
od srca poroda, pak sam se molila Bogu da mi da da zatrudnim makar
zmiju rodila, i on mi da te zatrudnim, a kad dođe vreme, rodi
se zmija, i kako se rodi, pobegne u travu i nestane je. Sad pošto
je prošlo dvadeset godina, zmija dođe k meni i posla me k tebi
da prosim u tebe za nju devojku." Car se na to nasmeja pa
joj reče: "Daću ja za tvoga sina devojku, ako načini ćupriju
od moga dvora do svoga od bisera i dragoga kamenja." Onda
se mati vrati kući ne obzirući se, i kako je išla od careva dvora,
sve se za njom ćuprija gradila od bisera i dragoga kamenja do
pred njezinu kuću. Kad mati kaže zmiji šta joj je car rekao, onda
joj ona opet rekne: "Idi mati sad da vidiš hoće li mi car
dati devojku, tak šta ti god odgovori, kad se vratiš, opet se
ne osvrći do naše kuće." Mati se opet podigne, i kad iziđe
pred cara, zapita ga, eda li će joj sad za sina dati devojku,
a car joj odgovori: "Ako tvoj sin načini dvore bolje od mojih,
daću mu devojku." Onda se mati vrati kući i idući putem nije
se osvrtala, a kad dođe svojoj kući, a to mesto njezine kuće dvori
bolji od carevih. Kad mati kaže zmiji šta je car rekao, onda joj
zmija opet rekne: "Idi mati da vidiš hoće li mi car sad dati
devojku pa šta car rekao da rekao, kad od njega pođeš ne osvrći
se do naše kuće." Kad mati dođe pred cara ona mu kaže da
su u njena sina dvori bolji od carevih i zapita ga hoće li joj
već dati devojku, a car joj odgovori: "Ako tvoj sin uzima
u svome dvoru svašta bolje nego što je u mome, daću mu devojku."
Onda mati pođe kući, i idući nije se osvrtala, a kad dođe kući,
ali u njenoj kući triput bolje nego u carevom dvoru: sve zlatni
jeleni, košute, tice, kvočke, pilići, zecovi, sve zlatno. Kad
mati kaže zmiji šta je car rekao, zmija joj rekne: "Idi mati
opet caru, te ga pitaj hoće li mi sad dati devojku." Kad
mati otide k caru i kaže mu da u dvoru njena sina ima svašta bolje
nego u njegovu, onda car rekne svojoj kćeri: "Kćeri moja!
Tebi sad valja poći za ovu zmijicu, jer on svašta ima bolje od
nas." Tako zmijica skupi svatove i odvede carevu kćer te
se venča s njome. Posle nekoga vremena zmijina žena zatrudni.
Onda je stane pitati mati, stanu je pitati sestre i svi njezini:
"Kako ti sa zmijom ostade trudna?" A ona se nije htela
izdati, nego je sve govorila: "Tako mi je Bog dao te sam
trudna ostala." Najposle uzme je svekrva pitati: "Snaho
moja, kako je to? Kako ti sa zmijom spavaš?" Ona se onda
izda svekrvi govoreći: "Mati moja! on nije zmija, već je
on momak da lepšega nema. Svako veče on izlazi iz one zmijinje
košulje, a ujutru se opet u nju zavlači." Kad mati zmijina
to čuje, vrlo se obraduje i zaželi videti svoga sina kad iziđe
iz zmijinje košulje, pa zapita snahu kako bi ga mogla videti,
a snaha joj reče: "Kad pođemo legati, ja ću izvaditi ključ
iz vrata, pa kad se stane skidati, onda ćeš ga videti kroz rupu."
Kad mati tako vidi svoga sina, onda stane misliti kako bi učinila
da on onaki ostane do veka. Jednom reče snasi svojoj: "Hajde,
snaho, da mi njegov svlak izgorimo: ja ću užariti peć i u vatru
ga baciti neka izgori." A snaha joj odgovori: |