Čudna
Šuma
Gordi
Žabac
U
Čudnoj šumi postoji bara,
a u njoj niko ne stanuje dugo,
jer tu živi Žabac koji samo peva
i ništa ne radi u životu drugo.
K’o
operski pevač on se raspevava,
ubeđen da glas kao slavuj ima,
kroz baru se šepuri ovaj gordi Žabac
i po celi dan dosađuje svima.
Ubeđen
da u bari svoj talenat troši,
da je njemu mesto na operskoj sceni,
i da tako blistavu zvezdu muzičku
njegov neuk komšiluk ne ume da ceni.
Iz
bare i okoline svi se redom sele,
svima smeta gordi i nadmeni Žabac,
jedini komšija koji je još tu
je jedan mali, dobroćudni vrabac.
Vrabac,
u stvari, gordog Žapca žali,
jer on nijednog prijatelja nema,
hteo bi da mu pomogne nekako,
pa se po savet kod Lisice sprema.
Saslušala
Lija vrapca sa strpljenjem
i sada razmišlja šta da radi dalje,
pa uzima papir i savete piše,
Žapcu pismo preko vrapca šalje.
Dragi
Žapče, čula sam za tvoj lepi glas,
talenat je svaki dat da sa drugima se deli,
a u tome je lepota i pravo bogatstvo
kada tebe neko za prijatelja želi.
Važno
je biti sa komšijama u slozi
i ne gorditi se zbog onog što umeš,
svako ima nešto u čemu je dobar,
uspeh je pravi ako to razumeš.
Svojim
umećem ne gnjavi druge,
najveći umetnici svoju veličinu kriju,
zahvalan budi za sve što imaš,
a iznad svega, za dobrog komšiju.
Pismo
je iznenadilo gordog Žapca,
ali on sada više gord nije,
eto šta uradiše vrapčevo prijateljstvo
i dobronamerni saveti mudre Lije.
Žapčeva
bara sada je poznata
kao mesto gde komšije u slozi žive,
a Žabac peva samo kad mu traže,
komšije ga više za gordost ne krive.