PESME

Čudna Šuma

Nezadovoljni Puž

Uvek kad se skupi društvo,
kad razloga za provod ima,
jedan mali šumski Puž
zadovoljstvo kvari svima.

Šta god da se dešava u šumi,
za Puža to nikad dobro nije,
kada sunce greje – grozna je vrućina,
kada kiša pada – kišetina lije!

Ako neko donese kolač sa jabukom,
Pužu nije pečen, il’ se mnogo mrvi,
čaj je ili vreo, il’ je mnogo hladan,
kao kritičar, Puž je uvek prvi.

Stalno je nečim nezadovoljan
i ti problemi već dugo traju,
nikome nije u društvu prijatno,
svi od njega beže, da ga ne slušaju.

Kada je u šetnji pored krivog bora
video Liju kako bere cvet,
počeo je odmah da se bučno žali
na vreme, na komšije i na celi svet.

Gle, Pužiću, lepog dana –
Lisica se njemu smeši –
milo sunce zrake šalje
da nas krepi i uteši.

Mlad si, zdrav si, kuću imaš,
vidiš kol’ko ti je dato,
a ti se još nešto žališ
i ne mariš mnogo za to.

Treba da smo blagodarni
za sve u životu svom,
zavalni za divnu šumu,
koja nam je svima dom.

Svako ovaj čudan svet
iz svog srca gleda,
čisto srce lepotu vidi,
ružnim stvarima unutra ne da.

Svoje srce svakodnevno čisti
mislima lepim i vrlinama
i uskoro bićeš mnogo prijatniji
samom sebi i svima nama.

Puž se u svoju kućicu povukao
i dugo je razmišljao o svemu,
već su počeli ostali iz šume
da se brinu i raspituju o njemu.

Kada je konačno izaš’o iz kuće,
kao da je to drugi Pužić bio,
postao je zadovoljan i prijatan svima,
od kako je razgovor sa Lijom vodio.


* * *
Događa se svašta u toj čudnoj šumi,
prepliću se neobično njihovi životi,
desi se ponekad i nešto loše,
ali brzo nestane u šumskoj lepoti.

Svi nesporazumi brzo se reše,
a kada nekoga nevolja snađe,
ostale životinje od srca ga teše,
pomažu mu da izlaz iz nevolje nađe.

Jazavac, kornjača, zec i veverica
i svi u šumi istinski se trude,
svako doprinosi koliko može,
život zajednički dobar da im bude.

Pa i mi da se na njih ugledamo
da bismo pronašli mir i slogu,
uz dobru volju, neće biti teško,
kada to i stanivnici čudne šume mogu!