KRATKE
PRIČE
|
Srećan
rođendan |
Emilija je poticala
iz veoma ugledne, bogataške porodice. Kad se u tom
mestašcu gde su živeli, zaratilo, njih dvojica su Jutro je svanulo.
Emilija se probudila. Pogledala je u sat, bio Emilija je dugo hodala dok napokon nije stigla do jednog potočića gde se nalazilo cvece. Ona je stala i uživala u nežnim bojama cveća. Bilo ih je raznih vrsta. Nije znala odakle da počne. Da li od ljubičica ili od lepih kata, da li od petunija ili od muškatli, da li od maslacka ili od spomenka. (Dok je ona razmišljala, sunce se na istoku moglo nazirati. Priroda u ovim jutarnjim časovima bila je prelepa.) Najpre je krenula
od lepih kata i brala ih je dok nije napravila jedan lep buketić.
Tako je Vec je bilo šest
sati. Emilija je morala da krene da se njena majka nebi zabrinula. Emilijinoj majci
su navirale suze radosnice. Ustala je poljubila svoju ćerku i
puno joj se zahvalila. Otac je rekao kako su ih mučili i posle rata ostavili u zatvorenoj pećini. Rekao je da je deda umro a da je on uspeo da se spase... Na kraju je svojoj ženi čestitao rođendan. Ona ih je oboje zagrlila i plačućim glasom rekla: "Emilija , tvoj buket cveća i tatin povratak su najlepši poklon u mom zivotu". Sanja Đurđević |