Nastavnik
Milun, u novom sivom odelu, dočekuje učenike šestog razreda. Pored
njega je Ivana koja slavi dvanaesti rodjendan. Pravilo je da svako
donese ponešto od hrane ili sok. Do sada su se više puta sastajali,
tako da se tačno zna ko šta donosi, zato što je utvrđeno koju
vrstu kolača ili torti čija majka najbolje pravi. Ivana je na
poklon, od celog razreda, dobila knjigu stihova Miroslava Antića.
Na prvoj stranici su se potpisali svi učenici. Odmah po uručenju
poklona začula se muzika sa školskog gramofona.
Igranku, kao i uvek, otvaraju nastavnik Milun i njegova žena Vera,
lekar u seoskom domu zdravlja. Milun je iz obližnjeg sela, a Vera
je živela u velikom gradu, ali joj ni malo nije smetalo da dodje,
sa Milunom, u Borivojevo selo. Posle prvih taktova muzike i ostali
počinju da igraju. Na sportskom terenu mogu se videti najrazličitiji
plesni parovi. Uroš i Ostoja plešu zajedno tako što prave nezgrapne
korake. Dejan po pravilu igra sam, u nekom samo njemu poznatom
ritmu, koji nema ničeg zajedno sa muzikom. Stanko stoji pored
stola, gde su poređani kolači i torta i ne namerava da se odmakne
dok ih sve ne proba. Neki stoje po strani i posmatraju igrače.
Sonja i Vladan, Marina i Ivan plešu kao najbolji plesni parovi,
koji se pripremaju za međunarodno takmičenje.
Borivoje stoji naslonjen na stativu i posmatra u pravcu, iz kojeg
treba da se pojavi Nevena. Ne zadugo, na igralištu za tenis, pojavila
se smeđokosa devojčica. Izvinila se Ivani što kasni, a zatim je
krenula prema Borivoju.
-Nisi videla novu Dejanovu muzičko - scensku tačku.
-Mogu samo da pretpostavim kako je sve to izgledalo... Morala
sam da pomognem mojima, oko pripreme slavlja za bratovljevu svadbu.
Tata hoće i vas da pozove, ali ti početkom septembra nisi tu.
-Hoćemo li da igramo? Ja baš nisam neki igrač.
-Ni ja. Lepše je da stojimo ovde i da posmatramo ostale.
-Što ste se vas dvoje odvojili. – Doktorka Vera ih oboje zagrli
i privuče sebi. – Borivoje, ovi tvoji se pripremaju za fudbal.
Milun je otišao da se presvuče. Šta kažeš Nevena, biće interesantna
utakmica?
-Idem i ja da se pripremim.
-Doktorka Vera da li ste i vi želeli, kada ste bili u mojim godinama,
da preskočite pojedine delove života, kako bi odrasli i počeli
sami da odlučujete?
-Toliko puta Nevena, da ne možeš ni da zamisliš. Videćeš kada
odrasteš, da je taj period, koji sada hoćeš da preskočiš, ustvari
najlepši u životu.
Kada su dečaci i nastavnik Milun istrčali na školski teren, nastala
je užasna vriska. Najglasnija je doktorka Vera, koja ume jako
da zviždi, kao najbolji čobani.
Utakmica
ima nepredvidive delove. Niko nije posebno ni dobar ni loš fudbaler.
Svi se odlično zabavljaju, osim Dejana, koji brani na onom delu
terena, prema Gvozdenovoj livadi, koja je dosta strma. Više od
deset puta je morao da ide po loptu, koja bi se otkotrljala sve
do potoka.
-Narode, vreme je da se razilazimo. Poželjno je da svi stignu
do kuće pre mraka. Vi iz zaseoka, koji ste najdalje, ja vas vozim,
a svi ostali put pod noge. – Zadovoljan nastavnik Milun vodi računa
da i kraj druženja protekne onako kako je i započeo. – Dakle,
pravo kući! Vas dvoje, nemojte opet da se držite za ruke. Može
samo kada mi stariji ne gledamo. I ne zaboravite, sledeći susret
je u naredni petak, kada pravimo oproštajno za naše drugare.
-
kraj prvog dela -
Autor:
Goran Despotović