NARODNE ŠALjIVE PRIČE
- prikupio Vuk Stefanović Karadžić -

 

Kum i njegova prasica

Jedan seljanin zamoli nekakva drugoga bogatijega od sebe u istome selu da mu kupi jedno malo prase, jer sam nije imao od kuda da ga kupi, pa kad uzraste da ga podijele; i ovi mu ga kupi. Kad dođe vrijeme da se prase ubije, pomisli u sebi onaj siromašan seljak da nije pravo da mu uprav polovicu od njega da, pa neznajući, kako bi uradio ili da mu od njega višta ne da a da pošten ostane, pođe k svome kumu da se svjetuje. Kum mu reče: "Ti prase ubij pred večer i javi ortaku da sjutradan dođe u jutro, da ga s tobom podijeli, pa kad dođe u jutro, počni kukati i plakati i reci mu, da su prošle noći ukrali, a prase mrtvo objesi o prozoru da visi." Seljanin se obraduje, kako će cijelo njemu ostati, i učini onako, kako ga je kum svjetovao. Kad seljanin prasca zakolje i objesi, kum se privuči po noći i prase ukrade. Kad u jutru seljanin vidi da zbilja prasca nema, on brže bolje kukajući ka kumu, i kaže mu: "Kume ah za Boga! Meni ukradoše noćas prasca." "Tako, tako, kume, vazda govori", reče mu kum, a on mu opet reče: "Ma zbilja ti govorim, kume, tako mi svetoga Jovana koji je među nama." A kum opet: "Tako, tako, samo, kume, vazda govori." "Ali se ne šalim, čuješ? nego su mi ga ukrali" reče opet seljak, a kum jednako: "Tako, tako kume", te ortacima ne dopadne nijednome ni dijel.